Osjetila sam to neizrecivo blizu
u vedroj Betlehemskoj noći,
orošenoj zvijezdama i ukrašenoj pjesmom!
Slabo se sjećam drugih stvari,
ponešto muke od napornog puta,
hladnoće i bojazni od pijanih vojnika,
ali mi je u pameti bistar onaj tren
kad su te, Novorođenoga,
pastiri došli pozdraviti!
Ne znam što li sam im tada rekla,
ali znam da sam im željela reći ovo:
“Prijatelji dragi, dođite!
Pristupite bliže!
Pogledajte ovo dijete!
Zar nije prekrasno?
Gledajte kako maše rukicama
i blaženo se smiješi!
Pružite ruke jedni drugima,
okupite se u krug i zapjevate uspavanku!
Noćas je trenutak da zaboravite
sve nevolje i tuge!
Prijatelji dragi!
Hvala na darovima što ste ih donijeli,
ali zar nije najvrijednije imati prijatelja
kojemu se može otvoriti srce,
s kojim se može radovati, pa i zaplakati?
Ne bojte se, jer tko se treba djeteta bojati?
Otvorite duše svoje da ih ispuni svjetlost ove noći
i budite sretni kao što sam i ja noćas sretna,
radi tebe, Sinko moj, koji si nam dokaz
da Bog nije zaboravio svijet,
da tama neće nadvladati svijetlo,
da je prokrčen put do vrata Kraljevstva,
da obećana vjernost, milost i milosrđe
nisu došli na manje,
da se strah preobražava u nadu
i smrt u život!
Može li itko od vas pojmiti sreću Majke?
Vi, prijatelji dragi,
koji ste se večeras došli pokloniti Malenomu,
ne primjećujete koliko vam lica svijetle,
koliko su vam duše obasjane?
O da vam oči vazda ostanu pune ovog sjaja!
Sjećate li se, vi stariji, kako vam je bilo
kad vam se rodilo prvo dijete?
S kojom zahvalnošću ste ga milovali,
i kako vas je zarumenila radost ljubavi!
Prijatelji dragi, hvala vam,
jer vas je ovdje sabrala ljubav!
Dijete vam nema čime uzvratiti, doli radošću!
Radost njegova neka ostane u vašim srcima
i neka je i vama blagoslovljena ova sveta noć!”
Eto, to sam im, Sinko moj, željela reći,
mada ni sama nisam mnogo razumjela,
mada je i mene ponekad hvatao ljudski strah!
Ipak, u jedno sam uvijek bila sigurna
gledajući tebe: Bog moj nije daleko,
nego sasvim, sasvim blizu,
i od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima koji ga se boje!
prof. dr. sc. Ante Mateljan,
S puta ljubavi 1, CUS, Split, 2003., str. 21. – 22.
Fotografija: Ivana Grabić
