Dok je bio za stolom među prijateljima neka se žena približila Isusu i po kosi ga polila skupocjenom pomasti. Iskazala mu je čast i “unaprijed mu pomazala tijelo za ukop”. Međutim, nastala je rasprava – čemu takvo rasipanje pomasti? Zar nije ispravnije tu pomast prodati pa tim novcem pomoći siromasima?
Neki ljudi jako dobro znaju cijenu raznim stvarima, ali ne razumiju njihovu prava vrijednost. Ne razumiju simboliku ni značenje onoga nevidljivoga, duhovnoga.
Isus nije računovođa, ne određuje cijenu našim gestama i djelima. Razumije (a trebali bi i mi) da se vrijednost prije svega krije u ljudskom srcu i u djelotvornoj ljubavi koja ne poznaje računicu.
