U današnjem, modernom dobu često smo svjedoci kako su žensko vodstvo i društvena odgovornost međusobno povezani. Međutim, ukoliko se osvrnemo unatrag, povijest nam otkriva da to nije nikakva novost. Naime, razdoblje srednjeg vijeka obilježila je vladavina nekoliko moćnih vladarica, poput Eleonore Akvitanske i Izabele Kastiljske, no njima je prethodila jedna manje poznata, ali za domaću povijest iznimno značajna figura – hrvatska kraljica Jelena Slavna.
Tko je bila Jelena? Ova vladarica iz 10. stoljeća, podrijetlom iz romanskog kruga dalmatinskih gradova, stupila je na povijesnu pozornicu kao supruga kralja Mihajla Krešimira II. (vladao od 949. do otprilike 969. godine), no svoju je ključnu ulogu iskazala neposredno nakon njegove smrti. Kao regentkinja vladala je u ime svoga maloljetnog sina Stjepana Držislava (vladao do 997. godine), čuvajući stabilnost Hrvatskog Kraljevstva u kriznom razdoblju. Izuzetan prilog razumijevanju Jelenine uloge dao je hrvatski katolički svećenik i arheolog don Frane Bulić, koji je krajem 19. stoljeća u Solinu pronašao stotinu komadića njezinog sarkofaga. Upravo je spomenuti nalaz bio ključan trag za rekonstrukciju rodoslovlja vladarske dinastije Trpimirovića.
Iako su srednjovjekovne vladarice, u službi regentkinja, uglavnom radile na sklapanju diplomatskih brakova i jačanju političkih saveza, njihova se uloga nije iscrpljivala samo u političkoj sferi. Sukladno tomu, ni Jelena Slavna nije bila tek politička figura – upravo su mir i stabilnost koje je osiguravala stvorili plodno tlo za dobrotvorni rad, po čemu je ova vladarica ostala najzapamćenija. U vremenu obilježenom sušama, glađu i nesigurnošću, kraljičina briga za najranjivije članove na društvenim marginama nije bila samo simbolična. Jelenin vladarski modus operandi obuhvaćao je brigu za udovice i siročad, zbog čega joj je povijest dodijelila epitet mater pupillorum tutorque viduarum, što bi u hrvatskom prijevodu glasilo „majka siročadi i zaštitnica udovica“.
Na taj se način vladavina kraljice Jelene uklapa u širi okvir srednjovjekovnog poimanja vlasti, gdje je ideal vladara podrazumijevao ne samo političku moć, nego i moralnu odgovornost. Stoga se s pravom može reći kako je Jelena Slavna reprezentativan primjer vladarice koja uspješno balansira političko vodstvo i društvenu odgovornost. Njezina nam studija slučaja ocrtava kako su i u srednjem vijeku žene mogle biti učinkovite vladarice, koje su svoju moć usmjeravale prema općem dobru. Kao regentkinja i dobrotvorka, Jelena ostaje upečatljiv povijesni primjer zajedništva vlasti i odgovornosti prema društvu, ali i simbol identiteta i kolektivne memorije.
Matea Batarelo
Photo by Sai Madhav on Unsplash
