Ranokršćanska Salona
Pisati o ranom kršćanstvu u Saloni nije nimalo jednostavan zadatak iz jednostavnog razloga što
na prostoru grada i okolice nalazimo brojne materijalne ostatke prošlosti, slojeve života i spomenike iz čijih proučavanja proizlaze različite i zanimljive teme o kojima treba progovoriti.
Monumentalne crkve, crkveni namještaj, groblja i mučenički grobovi, brojni natpisi koji nam svjedoče o životu kršćana, predmeti svakodnevne uporabe s kršćanskim prikazima poput kućnog inventara, nakita ili dijelova odjeće, neki su od spomenika vrijednih da ih se upozna.
Svi su arheološki nalazi, bilo da se radi o monumentalnoj bazilici ili „običnoj“ keramičkoj svjetiljci, svjedoci vremena u kojem su izrađeni i rabljeni i baš svi nam progovaraju o životu tadašnjih ljudi. O životu u vremenu kada se našim krajevima širilo kršćanstvo.
Zadatak arheologije nije samo istražiti teren i iskopati neki predmet već shvatiti njegovu namjenu, vratiti mu izvorni oblik i značaj kako bi onda progovorio o prošlosti i ostao sačuvan za budućnost.
Malo je gradova koji za zaštitnika imaju sveca koji je mučen i pokopan na mjestu udaljenom tek desetak kilometara od katedrale u kojoj mu se nalaze kosti, a nadgrobna ploča koja sadrži ime i datum smrti sveca se čuva u muzeju tek na nekoliko minuta šetnje od centra grada.
Arheološka nalazišta i muzeji čuvaju brojne spomenike sa zanimljivim pričama koje čekaju da budu ispričane. Da ih kroz priču o njima upoznamo, a potom zavolimo. Jer ono što se voli to se i čuva, a baštinu moramo čuvati svi zajedno, a ne samo šačica zaduženih za taj posao.
O razvoju grada Salone (prvi dio)
Grad Salona razvio se na izuzetno povoljnom mjestu za život na srednjem dijelu istočne jadranske obale u dubokom zaljevu prikladnom za pristanište brodova. Bio je okružen plodnom zemljom s izvorima vode, a nastaje u neposrednoj blizini kliškog prijevoja kojim je grad bio povezan sa zaleđem. Povoljan položaj za trgovinu omogućio je da se grad brzo i neometano razvija. Roba koja je iz udaljenih mediteranskih zemalja pristizala morem u salonitansku luku prodavala se lokalnom stanovništvu, a na istom je mjestu lokalno stanovništvo moglo plasirati svoje proizvode stranim trgovcima.
U povijesnim izvorima je sačuvan podatak kako je Salona bila luka i trgovište Delmata koji su živjeli u unutrašnjosti manje pogodnoj za život. Bavili su se stočarstvom i šumarstvom, a bili su povezani u tradicionalne zajednice sa zajedničkom zemljom.Delmatska naselja bile su dobro branjene utvrde po grebenima brda uokolo ravnica.
Povoljan geostrateški položaj na kojem će se razviti Salona već je ranije privukao grčke trgovce i kolonizatore, a natpisi upućuju da je salonitansko područje bilo povezano s isejskom zajednicom. Isa je današnji grad Vis na otoku Visu kojeg su osnovali grčki kolonizatori u 4. st. pr. Kr. Isejci će kasnije u neposrednoj blizini Salone osnovati još dva grčka grada Tragurij (današnji Trogir) i Epetij (današnji Stobreč). Na taj se prostor tijekom 1. st. doseljavaju italici koji se vremenom organiziraju u zajednicu rimskih građana. Rimski trgovci, novčari i općenito poduzetnici snažno se nameću ne samo u Saloni nego i u Isi i ostalim gradovima na tom području.
Sam razvoj grada, koji je započeo kao trgovište s lukom, kompleksan je i dugotrajan proces u koji su uključeni sukobi interesa između više zainteresiranih strana: starosjedilačkog stanovništva, Grka i Rimljana. Tijekom 1. st. pr. Kr. uokolo grada vodile su se neke od važnih bitaka u okviru rimskog osvajanja delmatskog područja i u okviru građanskog rata između Cezara i Pompeja u kojem je pobijedio Cezar. Budući da su Salonitanci u građanskom ratu stali na Cezarovu stranu i odnijeli važnu pobjedu protiv Pompejevih snaga, razvoj grada bio je zagarantiran. Salona postaje rimska kolonija i glavni grad provincije Dalmacije u kojoj je stolovao rimski namjesnik koji je tom provincijom upravljao.
Početak 1. st. obilježen je velikim ratom između pobunjenog starosjedilačkog stanovništva i Rimljana poznat kao Batonov ustanak. Ustanak starosjedilačkih naroda koji je izrastao u trogodišnji rat (6. do 9. god.) izazvao je veliku pomutnju i strah u Rimu. Nakon žestokih borbi, u kojima je sudjelovalo desetak rimskih legija zajedno s pomoćnim jedinicama, Rimljani odnose pobjedu. Tada za Dalmaciju nastupa vrijeme mira i Salona se razvija unatoč povremenim previranjima i sukobima. U njoj je stolovao namjesnik koji je upravljao rimskom provincijom Dalmacijom koja se tada prostirala na području puno većem od današnje Dalmacije. Na zapadu joj je granicu činila rijeka Raša u Istri, na sjeveru se protezala južno od rijeke Kupe i Save presijecajući gornje tokove Une, Vrbasa, Bosne i Drine. Na ovom potezu graničila je s provincijama Gornjom i Donjom Panonijom. Sjeveroistočna granica bila je otprilike na rijeci Kolubari od koje se spuštala prema današnjem Čačku pružajući se nešto istočnije od rijeke Lim. Na jugu je pored Lješa u današnjoj Albaniji izbijala na jadransku obalu.
Osim namjesnika provincije u Saloni borave brojni drugi predstavnici vlasti koji su upravljali gradom i provincijom obuhvaćajući razne funkcije potrebne u upravljanju. Trebalo se brinuti o vjerskom i civilnom životu, o trgovini i poslovanju, pravosuđu, o komunalnim poslovima, javnim robovima koji su služili u gradu, redovitom popisu građana i imovine, kontroli pravnog statusa građana, popunjavanju izbornih lista vijeća, organizacija igara, opskrbi grada hranom i vodom, infrastrukturi i javnom redu, gradskoj blagajni, zaštiti od požara i drugih opasnosti te brojnim drugim djelatnostima. Salona (Colonia Martia Ivlia Salona) se razvija kao i ostali mediteranski gradovi tog vremena, a arheološka istraživanja na području grada dala su brojne nalaze kojima su potvrđeni sadržaji uobičajeni za veliki gradski centar tog vremena.
U istraživanjima su otkriveni javni prostori, kao primjerice upravne zgrade, hramovi, terme, teatar u kojem su se organizirale predstave i amfiteatra za gladijatorske borbe, bedemi s više gradskih vrata, mostovi, glavni trg s prostorom za trgovanje i hramom vrhovnih rimskih božanstava Jupitera, Junone i Minerve. Pronađene su i privatne stambene kuće, radionice i skladišta. Na kamenim natpisima su ostali zabilježeni brojni zanati i poslovi kojima su se bavili tadašnji stanovnici. Na natpisima se spominju kamenoklesari koji su obrađivali kamen iz obližnjih kamenoloma, tesari, staklari, pekari, izrađivači tekstila, kožari, zidari, kovači, zlatari, keramičari i opekari. U gradu su se izrađivali mozaici, klesale skulpture i reljefi, izrađivali sarkofazi i nadgrobni spomenici. Na natpisima se spominju i liječnici, glumci i svirači, općenito zabavljači, a zabilježena je i jedna frizerka. U svrhu zaštite zajedničkih interesa i skrbi o članovima i njihovim obiteljima udruživali su se u kolegije koji su bili poput kasnijih bratovština ili suvremenih udruženja obrtnika.
Tijekom 1. st. izgrađene su ceste koje su, šireći se u četiri različita pravca, povezivale Salonu s ostalim dijelovima Rimskog Carstva. Tako je uz deltu rijeke Salon (današnji Jadro) nastao veliki gradski centar, upravno središte rimske provincije Dalmacije spreman za sve izazove koji su ga čekali u stoljećima koja slijede.
dr. sc. Sanja Ivčević
Fotografija: Zoran Alajbeg
