Vrijeme 2. i 3. st. doba je prosperiteta i mirnog života u Saloni koja se razvija u gospodarskom, upravnom i kulturnom pogledu. Carska politika težila je za što većim uključivanjem starosjedilaca u upravljanje zajednica u unutrašnjosti kako bi se rimska vlast produbila i učvrstila. Bilo je potrebno dosta vremena da se delmatsko stanovništvo, odnosno stanovništvo cijele provincije Dalmacije, izjednači u pravnom i političkom smislu sa stanovništvom ostalih dijelova Rimskog Carstva. Taj proces tekao je sporo i nenasilno. Za razliku od obalnog područja, gdje Italici formiraju svoje zajednice već od 1. st. pr. Kr., u unutrašnjosti je urbanizacija počela krajem 1. st. Tijekom 2. st. većina ilirskog stanovništva pripadala je nekom od gradova Rimskog Carstva, koji su bili osnovani na domaćim naseobinama. U to vrijeme provincija Dalmacija nije imala veću ulogu u političko-vojnom smislu i u njoj već od kraja 1. st. nema stacioniranih legijskih postrojbi, osim u izvanrednim situacijama.
U 3. stoljeću jačaju nemiri u Podunavlju i počinju stalni ratovi protiv barbarskih naroda koji provaljuju kroz granice Carstva što unosi nemir u živote stanovnika. Nesigurnost u državu unose i stalne borbe između pretendenata na prijestolje. Gotovo cijelo stoljeće bilo je ispunjeno unutrašnjim borbama za vlast, a na prijestolju se smjenjuju carevi iz vojnih redova koji često nisu bili Rimljani. Dok su se oni borili za vlast, namjesnici su vodili svoje provincije gotovo samostalno te Rim postupno gubi ekonomsko i političko vodstvo u Carstvu. U to doba, kada je velik dio Carstva bio direktno izložen ratnim opasnostima i iscrpljen unutarnjim političkim i gospodarskim previranjima, Salona sa zaleđem nije u većoj mjeri osjetila krizu. Kao važna luka nalazila se na prometnim putovima i razvijala trgovinu s udaljenim krajevima Carstva, te u vrijeme kada brojni gradovi doživljavaju recesiju, Salona doživljava procvat.
U jesen 284. godine vojska je za cara izabrala Dioklecijana (Gaius Aurelius Valerius Diocletianus), čijom je vladavinom Rimsko Carstvo ušlo u novo razdoblje. On uzima naziv dominus, čime završava dugo razdoblje principata koje je ustanovio car August (vladao od 27. god. pr. Kr. do 14. god. po. Kr.), a započinje novo razdoblje dominat, apsolutna monarhija po uzoru na tadašnje istočnjačke države. Jedna od važnih promjena koje je uveo je novi način upravljanja Carstvom. Dioklecijan je, kako bi učvrstio vlast, podijelio Carstvo na četiri dijela (prefekture) kojima su upravljala četiri vladara. Uz Dioklecijana bio je 285. godine postavljen još jedan august, Maksimijan, a šest godina kasnije, 293. god. za suvladare su imenovani Konstancije Klor i Galerije. Oni su bili podređeni Dioklecijanu i Maksimijanu, a trebali su ih naslijediti na prijestolju nakon što se oni povuku s vlasti. Dioklecijan je vladao Orijentom iz Nikomedije, (današnji Izmit u Turskoj), Maksimijan je upravljao Italijom iz Mediolana (današnji Milano u Italiji), Galerije Ilirikom iz Tesalonike (Solun u Grčkoj) dok je Konstancije Klor upravljao Galijom sa sjedištem u gradu Augusta Treverorum (Trier u Austriji).
Razdoblje Dioklecijanove vladavine (vladao od 284. – 305. god.) značajno je za razvoj Salone koja je dobila počasni naslov Valeria po carevu gentilnom imenu te sada puni naziv grada glasi Colonia Martia Iulia Valeria Salona. Grad se razvija i širi i nakon prestanka Dioklecijanove vladavine, za vrijeme njegovog nasljednika cara Konstantina (vladao od 306. do 337. god.). Kada je u 4. st. Rimsko Carstvo podijeljeno na Istočno i Zapadno, Dalmacija ulazi u sastav zapadnog dijela. U tom, za Carstvo prilično nemirnom razdoblju položaj Dalmacije bio je poseban jer je ta provincija bila pošteđena značajnijih barbarskih napada. Tadašnji namjesnik Dalmacije Marcelin pobunio se protiv cara Valentinijana III (vladao od 425 do. 455. god.) te je vladao gotovo samostalno. Marcelin je vodeći brojne ratove protiv barbarskih naroda stekao velik broj neprijatelja te je ubijen 468. god. na Siciliji, od strane političkih protivnika. Položaj namjesnika provincije preuzeo je njegov nećak Julije Nepot koji je jedno vrijeme vladao Zapadnim dijelom Carstva, odnosno onim što je od njega ostalo. Julije Nepot bio je vrstan vojskovođa i političar, ali u snažnim političkim previranjima bio je primoran povući se u Dalmaciju.
Prvi barbarski kralj Italije Odoakar je, dok je vladao Italijom, formalno priznavao vlast Julija Nepota i tek nakon njegove smrti usudio se stupiti u Dalmaciju. Julije Nepot je ubijen od ruke izdajnika, dvojice njegovih časnika Ovide i Viatora u Dioklecijanovoj palači 480. god. Nakon smrti Odoakara 493. god. Dalmacijom su zavladali Istočni Goti koji su tu vlast zadržali do 535. god. Te godine započinje dvadesetogodišnji bizantsko gotski rat pokrenut od strane bizantskog cara Justinijana (vladao od 483. do 565. god.) kako bi pod svoju vlast vratio provincije Rimskog Carstva koje su osvojili Goti. Na samom početku rata Salona dolazi pod vlast Bizanta te se grad i dalje razvija i napreduje o čemu nam svjedoče brojne nove i obnovljene građevine u gradu i njegovoj okolici.
Sredinom 7. st. dolazi do prodora Avara i Slavena i grad prestaje postojati. Stanovništvo seli na otoke i u Dioklecijanovu palaču gdje započinje razvoj Splita, direktnog nasljednika rimske Salone. Uz zidine napuštene Salone razvit će se novi grad, današnji Solin, koji će postati jedan od najvažnijih središta srednjovjekovne hrvatske države.
Sanja Ivčević
Foto: Zoran Alajbeg
