U današnje vrijeme, mediji su jedan od svakodnevnih izvora informacija, dostupni osobama svake životne dobi. Istraživanja su pokazala da mediji imaju važnu ulogu u oblikovanju identiteta pojedinca, a s obzirom na količinu vremena koju djeca provode ispred ekrana, važno je obratiti pažnju na poruke koje mediji šalju.
Stereotipi u oglasima mogu ograničiti izbore i aspiracije djece i mladih. Neki od stereotipa koji se često pojavljuju u medijima su primjerice žene kao loši vozači i muškarci koji ne znaju djetetu promijeniti pelenu. Djeca iz medija upijaju ideje o tome što se očekuje od djevojčica, a što od dječaka, pa to kasnije utječe, ne samo na njihov izbor karijere, već i na njihove međusobne odnose i osjećaje osobne vrijednosti.
Djeca već u drugoj godini života počinju upijati ono što vide u medijima. Od 2. do 6. godine, djeca većinski usvajaju stereotipe o aktivnostima, osobinama, igračkama i vještinama povezanima s muškim, odnosno ženskim rodom, te započinju s rodno uvjetovanim igrama. U tom razdoblju poželjno je pozitivno komentirati da su djevojčice i dječaci jednako vrijedni, i poticati djecu da gledaju sadržaje u kojima djevojčice nisu vezane isključivo uz ružičastu boju, a dječaci uz plavu. Od 7. do 10. godine, djeca određene osobine počinju pripisivati muškarcima, odnosno ženama – primjerice, žene su emotivnije i nježnije, a muškarci ambiciozniji i agresivniji, te određena zanimanja i akademske teme povezivati s pojedinim rodom. Od 11. do 13. godine postaju svjesni svojih fizičkih promjena i osjećaju pritisak da se prilagode kulturalnim rodnim normama. Za ovu dob, ključno je naglasiti da osobna vrijednost i sreća nisu uvjetovani izgledom ili fizičkom snagom. Za dob od 14. do 17. godine, značajna je briga oko buduće karijere, npr. očekivanja kako se, s obzirom na svoj spol, trebaju ponašati u romantičnim prigodama.
Možemo zaključiti da, unatoč tome što su nam mediji danas dostupni na dlanu, moramo im uvijek pristupati s oprezom. Tu možemo govoriti o medijskoj pismenosti koja sa sobom nosi dobru upućenost u medijske teme današnjice te napominje da svaka nezainteresiranost nije dobra. Medijska pismenost treba učiti kako su sve medijske poruke nerijetko skrivene i manipulativne, da otkrivaju određene vrijednosti, te osvijestiti da se stvaraju s razlozima koje treba kritički propitivati.
Za one koji žele znati više: Sever Globan, I., Plenković, M. i Varga, V. (2018). REKLAME I RODNI STEREOTIPI: VAŽNOST MEDIJSKE PISMENOSTI. Media, culture and public relations, 9 (1-2), 81-94. https://doi.org/10.32914/mcpr.9.1-2.6
Štefanija Bujdo,
studentica 1. godine Prijediplomskog Teološko-katehetskog studija Sveučilišta u Splitu
