„Otajstvo molitve za druge jedna je od najvećih odgovornosti koju je Bog ikada povjerio čovjeku“ – riječi su Matte el Meskina, monaha Koptske pravoslavne crkve. Uistinu, svojom se molitvom zauzimati za znane i neznane, sudjelovati u stvaranju molitvenog ozračja u svijetu, postojano mu biti posvećen, silno je poslanje. Jer u predanoj molitvi, u molitvi gorljivog srca, srca punog pouzdanja, neslućena je snaga. Ona pokreće, podržava i uznosi ono što život čini vrijednim.
Dok boraviš u nekom prostoru, obrati pozornost na one koji u njemu borave: na svoje ukućane, suradnike, suučenike… Na one koji su ti povjereni… Na one s kojima dijeliš iste radosti ili patnje, srodna iščekivanja i strepnje… Dok ideš ulicom, promatraj svijet oko sebe. Promatraj prolaznike. Ne možeš biti s njima, među njima, kao da te se ne tiču. Jer svi s kojima dijeliš isto vrijeme, isti prostor, itekako su uključeni u tvoj život i ti u njihov. Tako je kad zajedno živite, kad se susrećete, ali i kad se naizgled samo rubno dotičete.
Već i tvoj pogled može biti molitva. Podrška. Blagoslov. Jednako tako i tvoj osmijeh. I uljudno ophođenje. Pa i način kako boraviš među ljudima, prolaziš pokraj njih.
Izreci u sebi – ili ispod glasa – barem poneku riječ molitve za one koji su smrknuti. Nesigurni. Zbunjeni. Blagoslovi one koji su vedri. One koji idu žustra koraka. One koji se raduju jedni drugima. One koji su primijetili nekoga u potrebi. Blagoslovi i one za koje ti se učini da za molitvu, za blagoslov, nimalo ne mare.
Vjeruj: i tako ćeš pomoći da se svijet na dobar način mijenja. Naravno: i onaj u tebi. I onaj oko tebe. Da, i onaj poslije tebe.
Vjerujem da je uz otajstvo molitve za druge, osobita odgovornost koju je Bog povjerio čovjeku i odaziv nadahnućima njegova Duha. Odazivajući se nadahnućima njegova Duha – i u njihovoj blagoslovnosti i u njihovoj zahtjevnosti – mi potvrđujemo da smo uistinu njegovi, štoviše: da je to temeljna istina o nama, da se želimo životno uključiti u njegovu povijest s ljudima. Prepoznavajući nadahnuća Duha Svetoga – i odazivajući im se – ohrabrujemo i druge da im se otvore i odazovu. Ohrabrujemo ih, povezujemo se i usklađujemo s njima.
Zamislite svijet u kojem bismo svi mi koji se nazivamo kršćanima imali hrabrosti, petlje, odazivati se nadahnućima Duha Svetoga u svim okolnostima našeg života, da njemu – Duhu novosti života i sklada – dajemo prednost pred onim što smatramo svojim, uključujući i pred onim što smatramo svojom sigurnošću! Zamislite svijet koji ne bismo sputavali svojim mjerilima, svijet koji bi Duh Sveti kroz obilje svojih nadahnuća htio oblikovati s nama!
Pokušajmo, potrudimo se zamisliti tu ljepotu – i uključiti se u nju.
Stjepan Lice
