Prepričana legenda (ili zbilja?) Brat Franjo i brat Pacifik su, nošeni evanđeoskim žarom, išli od grada do grada, od mjesta do mjesta, i one koji su ih htjeli slušati pozivali: „Obratite se i činite pokoru! Obratite se i vjerujte Evanđelju!“ Propovijedali su bez mnogo riječi a
Čuvali te anđeli na tvome putu. Na tvome prolasku ovim svijetom i vremenom. Na prolasku imenom život. Čuvali te kada ti nesigurnost i strah sapinju dušu. Ništa manje i kada ti je korak opušten. Čuvali tvoju zbilju i tvoje snove. I učili te kako kroz njih rasti. Hrabrili te, čuvali ti snagu da
Nekada, i ne tako davno, za putovanje su bile nužne dobra pripremljenost i opremljenost, razboritost i pozornost. Na put se nije moglo krenuti tek tako. I nije se moglo ići bez usredotočenosti na put kojim se išlo. Bez obzira na to koliki su njime prolazili,
Vjeronauk u školama često je osporavan. S njime, naravno, i vjeroučitelji. Ali ne bi bilo dobro da to bude razlog da se oni, kojima je do vjeronauka u školi stalo, osjećaju ugroženi. I da pristanu na taj osjećaj. Bilo bi dobro da to osporavanje posluži
Uskrsni, radosti! Nije nebo pohodilo zemlju, ugazilo ti putove dulje,neshvatljivo dulje od tvojih dana,da bi ti pristao na išta manje od radosti. Uskrsni, radosti! Da bi ljudskost među nama, da bi Bogolikost u nama,kroz ove i bolne i blagoslovne vjekove opstala,ljubav je u tolikima, Ljubav je s tolikima
Što je sve uključeno u iščekivanje? Čežnja, bliskost, radost zbog skorog susreta
Ne mogu si pomoći: jednostavno, Novu godinu ne doživljavam kao neki osobit dan, dan posebnog razloga za slavlje, kao dan novih odluka, novih početaka. Doživljavam ga kao način bilježenja proteka vremena, kao način bilježenja povijesti, svojevrsnog zajedničkog nazivnika u kojemu se – bude li nam
U vrijeme moga djetinjstva, pa i mladosti, adventski kalendari bili su gotovo nepoznat pojam. Ne i u mojoj obitelji! Imali smo sreću, bolnu sreću
Često smo svjedoci propitkivanja ispravnosti isticanja vjerskih obilježja i svjedočenja vjere u javnom prostoru. Sve ostalo je prihvatljivo, ali vjera?! Ima ih, itekako, koji se trude vjerska obilježja što više gurnuti u stranu, učiniti ih što manje primjetnima. Onemogućiti gradnju vjerskih objekata, usporiti njihovu obnovu. Za takvo
Sjedeći uz more, odmarajući tijelo i dušu, čovjek se zatekne u otkrivanju tajni života, prima pouku o temeljnim vrijednostima života: što život jest, a što nije; što jest evanđeoski, a što nije. Prisjećam se: dječak je stajao uz more držeći u rukama gomilu igračaka. Oko struka
