Nakon što je Isus predao duh, Josip iz Arimateje zaiskao je od Pilata njegovo tijelo.
Tijelo u kojem je – duboko se osvjedočio – Govor na gori, Evanđelje zaživjelo posvema.
Postalo krv i meso.
Prašina zemnih putova ni u čemu nije okrala njegovu vjerodostojnost.
Josip iz Arimateje htio ga je dolično položiti u grob.
Učinio je to zadivljen njegovim životom.
Neizrecivo zahvalan za njega.
Dok stojim pred tobom, u grob položenim i uskrsnulim, pitam se:
Što da zaiskam od tebe, Isuse raspeti? Isuse uskrsnuli?
Zar bih mogao zaiskati ljubav ponad Ljubavi?
Sa svim strahopoštovanjem molim te za milost da mi Evanđelje bude važnije od svih mojih radosti i boli. Od života.
Sa svom smjernošću molim te da budeš uz mene da mu poslužim i u svemu budem odan.
Molim te da moj život bude odziv Evanđelju.
I da taj odziv ne bude samo riječ, sjena njegova.
Da se utjelovi u prahu moga bića, mojih dana.
Postane krv i meso.
I ustraje do onoga dana.
Stjepan Lice
