Dok Isus boravi među prijateljima i s učenicima priprema Pashu njegov izdajica Juda pažljivo traži zgodu da ga preda svećeničkim glavarima. Oni su mu za to obećali dati nešto novca. Bliži se najsvetiji židovski blagdan, a u srcu jednog od učenika raste mrak… Što je to motiviralo Judu da izda Isusa, što je htio postići? Kakav novac može nadomjestiti taj čin? Služi li njegova izdaja nama kao upozorenje i pitanje – ima li u našem srcu nešto mračno i nemirno što nas može gurnuti u izdaju onog najsvetijeg, ili, blaže rečeno, nije li svaka naša sebičnost, gramzivost ili lukavstvo izdaja u malome onog Kristova ideala koji nam svijetli u savjesti?
