Uskrsni, radosti! Nije nebo pohodilo zemlju, ugazilo ti putove dulje,neshvatljivo dulje od tvojih dana,da bi ti pristao na išta manje od radosti. Uskrsni, radosti! Da bi ljudskost među nama, da bi Bogolikost u nama,kroz ove i bolne i blagoslovne vjekove opstala,ljubav je u tolikima, Ljubav je s tolikima
Što je sve uključeno u iščekivanje? Čežnja, bliskost, radost zbog skorog susreta
Ne mogu si pomoći: jednostavno, Novu godinu ne doživljavam kao neki osobit dan, dan posebnog razloga za slavlje, kao dan novih odluka, novih početaka. Doživljavam ga kao način bilježenja proteka vremena, kao način bilježenja povijesti, svojevrsnog zajedničkog nazivnika u kojemu se – bude li nam
U vrijeme moga djetinjstva, pa i mladosti, adventski kalendari bili su gotovo nepoznat pojam. Ne i u mojoj obitelji! Imali smo sreću, bolnu sreću
Često smo svjedoci propitkivanja ispravnosti isticanja vjerskih obilježja i svjedočenja vjere u javnom prostoru. Sve ostalo je prihvatljivo, ali vjera?! Ima ih, itekako, koji se trude vjerska obilježja što više gurnuti u stranu, učiniti ih što manje primjetnima. Onemogućiti gradnju vjerskih objekata, usporiti njihovu obnovu. Za takvo
Sjedeći uz more, odmarajući tijelo i dušu, čovjek se zatekne u otkrivanju tajni života, prima pouku o temeljnim vrijednostima života: što život jest, a što nije; što jest evanđeoski, a što nije. Prisjećam se: dječak je stajao uz more držeći u rukama gomilu igračaka. Oko struka
Treba li vjeroučitelj uvijek imati unaprijed spreman odgovor, naučen tijekom studija ili usvojen naknadno iz dokumenata i izjava crkvenog učiteljstva? Biti glumac, k tome i dobar glumac, koji će znati ublažiti teška, gorčinom ili bolom natopljena pitanja? Opravdati ono što se opravdati ne može? Preusmjeriti
Jeste li kad hodajući ulicom razgovarali s Bogom? Govorili mu što vidite – i kako? I pitali ga kako on to vidi i kako bi, u okolnostimo u kojima ste se zatekli, postupio da je na vašem mjestu? Nije nevažno pitanje: uočavate li bolje – uočavate
Od vjeroučitelja se očekuje da bude (barem) savršen. Svi ostali imaju pravo na nesavršenost. Svaki dan, čitav dan, svih dvadeset i pet sati dnevno, od njega se očekuje neupitna duhovna pozornost i usredotočenost. Naravno, i učinkovitost uz to. Nekima je to šala, nekima i nije. U
Ivan Evanđelist je zapisao da je Šimun Petar, ušavši u Isusov grob, prazan, ugledao povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednom mjestu (usp. Iv 20,6-7). Po Isusovu uskrsnuću, sve je došlo na svoje
