Pozivamo vas da poslušate inspirativno razmišljanje našeg cijenjenog suradnika fra Ante Vučkovića.
Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo?
Život spasiti ili upropastiti?
Pitanja su jednostavna.
Ne kriju nikakvu klopku.
Činiti dobro valja uvijek.
I petkom i subotom.
I život valja spašavati uvijek.
I subotom i nedjeljom.
Zašto onda farizeji i pismoznanci šute?
Zašto ne kažu da je subotom dopušteno činiti dobro?
Zašto ne kažu da Zakon nikada ne zabranjuje činiti dobro,
a uvijek zabranjuje činiti zlo?
Zašto ne kažu ni jedne riječi?
Šute!
Ti ih pitaš,
a oni šute.
Što kažu svojom šutnjom?
Vrebali su hoćeš li subotom liječiti.
Slutili su, dakle, da to možeš.
I očekivali da baš to hoćeš.
Dobro su pročitali Tvoju dobrotu i tvoju moć,
a ipak su smišljali kako da Te baš zbog toga optuže.
Nisu Te namjeravali optužili da činiš dobro.
Ta kako bi mogli?
Nisu Te htjeli optužili da činiš zlo!
Ta kako bi povratak života u mrtvu ruku mogli nazvati zlom?
Nisu Te kanili optužili da upropaštavaš život!
Ta kako bi ozdravljenje mogli nazvati propašću?
Pomišljali su optužiti Te da kršiš subotu.
Zakon o suboti!
Čemu služi Zakon?
To je živac ove subotnje prepirke.
Pismoznanci i farizeji misle da Ti Zakonom
mogu postaviti klopku, optužiti Te i osuditi.
Ti znaš da je Zakon dan za život.
Oni misle da štite Zakon kada vrebaju na Tvoje postupke.
Ti moću iznad Zakona
u Zakon vraćaš Božje svjetlo,
a život u usahlu ruku.
Prije toga ih gledaš.
Oštro.
Jednog po jednog.
Očima u oči.
Šibaš ih pogledom!
Pogledom, bez ijedne riječi, htio bi probiti
njihovu tvrdokornu samouvjerenost u poznavanje Zakona
i neprobojnu ogrezlost u volji da
pošto poto pronađu dovoljan razlog protiv Tebe.
Ni Tvoje riječi,
ni Tvoj pogled bez riječi,
ni Tvoje znanje o njima,
ni ozdravljena ruka
neće promijeniti njihove namjere.
Još će ih više ukopati u krutosti.
Do izbezumljenosti!
Ti si sve to vidio i razumio.
I znao si što Te čeka.
Pa ipak, važnija ti je bila
usahla desnica čovjeka bez imena
od sudbine koju su ti spremali
ljudi od znanja i moći,
usahla srca i
otrovane duše.
Ošini me pogledom
ako se ikada ukrutim u nadmenosti znanja,
budem bez sućuti za ljude usahlih udova
ili zanijemim pred Tvojim pitanjem o dobru i zlu.
Lk 6, 6 – 11
