Cilj upisivanja ovog liturgijskog slavlja u Kalendar ima kao cilj predložiti Majku Tereziju kao iznimnu svjedokinju nade za one koji su tijekom života bili odbačeni
Dana 24. prosinca 2024., na dan kada je papa Franjo otvorio vrata vatikanske bazilike, obilježavajući tako početak Jubilarne godine nade, Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata izdao je dekret u ime Svetog Oca (prot. br. 703/24) kojim je slavlje svete Terezije iz Kalkute, djevice, upisano u kalendar rimskog obreda 5. rujna kao neobavezan spomendan, prenosi se u tekstu kardinala Arthura Rochea, prefekta Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, a koji je objavljen u izdanju lista „L`Osservatore Romano“ od 11. veljače, prenosi IKA.
Ovim upisom u Opći rimski kalendar, Sveti Otac odgovorio je na molbe biskupa, redovnika i vjerničkih udruga. Nakon pažljivog razmatranja utjecaja duhovnosti svete Terezije iz Kalkute u cijelom svijetu, cilj upisivanja ovog liturgijskog slavlja u Kalendar ima kao cilj predložiti ju kao iznimnu svjedokinju nade za one koji su tijekom života bili odbačeni.
Zajedno s Dekretom objavljeni su i tekstovi na latinskom jeziku koji će se dodati svim kalendarima i liturgijskim knjigama za slavlje mise i liturgije časova, kao i Rimskom martirologiju.
Papa Franjo je tijekom svog pontifikata nekoliko puta intervenirao u Opći rimski kalendar. Tako su prije Majke Terezije svoj liturgijski spomendan dobili sveta Marta, Marija i Lazar, sveti Grgur iz Nareka, sveti Ivan Avilski, sveta Hildegarda iz Bingena, sveti Pavao VI., Faustina Kowalska te Gospa Loretska.
Izvor: IKA
