Iz knjige Otkrivenja:
Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva,
što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika.
Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem.
Tek kamen na kamenu od dvorane Svete večere.
U novoj dvorani tek dva stupa i dva znaka: Jaganjac i pelikan.
Bila je Pedesetnica.
Tog jutra navališe svi. Hodočasnici i turisti, Indijci, Afrikanci, kopti, pentakostalci, sljedbenici i obraćenici, ortodoksni i armenci, Palestinke i časne, biskupi i fratri, vojnici i civili, stražari i ceremonijari…
I nastade velika vika i metež, naguravanje i prepirka.
Zašto glasno pričate?
Zašto ovdje pjevate?
Kakve su to pjesme?
Zašto se gurate?
Tko je prije došao?
Gdje ste bili prije?
Gdje ste bili kad su Učitelja svezali?
Zašto mu nitko nije pomogao?
Zašto ste izdajicu pustili da krade?
Zašto ga netko nije zaustavio?
Zašto si Petre i ti izgubio hrabrost?
Svi su imali nešto prigovoriti. Prepirke su prelazile u prigovore i svađu.
Može se čuti i optuživanje: Ti si lažov!
Ti si izdajica naroda.
Ti si zao čovjek.
Ti radiš protiv savjesti.
Ti varaš Boga i ljude.
Ti ne ideš na molitvu.
Ti si lažni vjernik!
U jednom trenutku javi se On.
Nisu ga ni vidjeli kad je ušao.
Reče im: Mir vama.
Ostao nam je Kamen na Kamenu.
Ante Vranković
Fotografija: Ante Vučković
