Via dolorosa.Peta postaja. Podsmjehivali smo se vodičima koji su pokazivali otisak noge i otisak ruke u kamenu.A jednog dana u grupi je bio čovjek koji ne vidi. Hoće li mu biti dovoljan samo glas, riječ, priča? Dodir bi mu puno pomogao… Glas treba priču, a priča traži dodir. Volimo kad
Slušam crne vijesti. Za neke je to nesretni slučaj, za druge sudbina, a za neke kazna, Božja. I vjernici se pitaju: Gdje si bio toga dana! A njemu nije svejedno. Jeruzalemci! Ljudi Galilejci! To su njegovi ljudi, njegova braća i sestre. Razumije siromašne, baš je bio siromašan. Razumije beskućnike i podstanare, i njemu je tako bilo. Razumije
Natpis na staroj nadgrobnoj ploči: Grijao si nas sunce zemaljsko. Neka tebe sad grije sunce nebesko. Čitam sebi naglas.Ukratko, tu je pohvala i molitva.Ispod je potpisan sin i njegova obitelj.Čeznuti nam je i čeznemo za onima koji su nam dragi.Blizina, prijateljstvo, dobrota i sigurnost da
Neki učitelji, kada se žele približiti slušateljima, spuste se sa svojih katedri i prošetaju malo među ljude. Kao - peripatetici. U stara vremena više se učilo od prirode.Živjelo se s prirodom. Stalno se hodalo. U školu. Na posao. Na hodočašća. Iz sela u selo.Iz mjesta u
Teško je onima kojima je teško. Ima ljudi koji ne razgovaraju. Ni s Bogom. Jer ga ne mogu vidjeti, jer ga ne mogu čuti. Ali postoje druga osjetila koja mogu nadomjestiti ono što nedostaje. Svi nekako mucaju. Zato imamo druga osjetila. Da primjećujemo stvarnost. Da naslućujemo
Ima događaja koji su obični, ali nose veliku poruku. Ima događaja koji su neobični, a ništa iz njih ne naučimo. Ima događaja koje zaboravimo zapamtiti, pročitati, prepričati, protumačiti. Izvlačim iz sjećanja događaj iz vremena mog prvog boravka u Svetoj Zemlji. U kraju dalmanutskom pokraj jezera koje oni zovu morem. Bila
