Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi stiže prvi
Uto dođe i drugi i uđe Prvi
u Grob.
Grupa ide zajedno, ali svatko hoda svojim hodom.
Čitamo da su prema Isusovom grobu trčala dvojica, Isusu posebno bliskih ljudi.
I on je njima bio sve.
Jedan je bio sporiji.
Odnosi li se to na sporost u vjeri? Nismo svi isti.
Nekima treba više vremena.
U grupama hodočasnika ima i sporijih.
Nekada su problemi s hodanjem.
Mladi i zdravi se bune. Bude to i dobro.
Ponekad se raznježe i popuste pa čekaju i pomognu onima koji ne mogu.
Dobro je da mlađi sačekaju iskusnije.
Neki se još hrane mlijekom.
Neki tek kasnije dođu do čvrste vjere.
Kad treba bacati kamenje mlađi su najspretniji.
Oni stariji se prije opamete.
Ima onih koji protrče u vjeri, ne zaustave se.
I onda se pitaju gdje je Gospodin.
Kažemo da su neki veliki, a neki mali vjernici.
Dobro rečeno: Nismo baš uvijek veliki, zapravo, više smo mali.
Trčimo za drugim stvarima, ili bježimo. Bježimo puno brže.
A kad se treba približiti Dobrome, oprezno se šuljamo.
Stariji sporije stižu, ali bolje vide.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji je stigao prvi
i vidje i povjerova: Gospodin je!
Ante Vranković
Fotografija: Ivana Grabić
