Slušam crne vijesti.
Za neke je to nesretni slučaj,
za druge sudbina,
a za neke kazna, Božja.
I vjernici se pitaju:
Gdje si bio toga dana!
A njemu nije svejedno.
Jeruzalemci!
Ljudi Galilejci!
To su njegovi ljudi, njegova braća i sestre.
Razumije siromašne, baš je bio siromašan.
Razumije beskućnike i podstanare, i njemu je tako bilo.
Razumije izbjeglice, i sam je bio.
Razumije osuđene, čak i razloge koji su ih doveli do toga.
Vidi sve: Vidi nepravdu, vidi prijevare, vidi ulaske preko reda, vidi snove o brzoj zaradi, iskrene suze, lažna prijateljstva, teške bolesti, neizlječive ovisnosti i – dugu, dugu povorku ljudskih potreba. Ne nepoznatih ljudi nego njegovih braće i sestara za koje je rekao da su oni – On sam.
Ali.
Pored svega toga nije došao graditi kule od kamena i dizati krvave ustanke, osnivati banke i dijeliti kredite, izgrađivati povoljne stanove i proizvoditi jeftinu hranu.
Sve je to prepustio ljudima.
Izuj se! Reče Mojsiju, sve ima svoje granice!
Prestani s prigovaranjem!
Ne pitaj tako!
Pitanje glasi: Čovječe gdje si!
I odmah drugo:
Što radiš!
Ako se ne popraviš – sve će se srušiti
Jer sagrađeno je na pijesku
I nepravdi…
A opet –
On,
Presveti,
Otajstveni
Na zemlju se uputi
U Isusu se objavi
Nazočni
Ante Vranković
