Dobro došli na portal Mreže Riječi
 

Posvećenje bazilike svete Marije Velike

Ovo najstarije marijansko svetište na Zapadu papa Siksto III. dao je izgraditi nedugo nakon crkvenoga sabora održanoga u Efezu 431. godine, na kojemu je Marija proglašena Majkom Božjom.


Službeno se današnji Gospin spomendan naziva Obljetnica posvete svete Marije Velike. To je slavna rimska bazilika, jedna od četiri velike, u Rimu zvana Santa Maria Maggiore. Nju je na rimskom brežuljku Eskvilinu, jednom od sedam brežuljaka, dao sagraditi papa Liberije (352–366), pa se po njemu naziva i liberijanska bazilika. Tu je crkvu, na uspomenu što je Efeški sabor g. 431. proglasio dogmu o Marijinu bogomaterinstvu, svečano posvetio presvetoj Bogorodici papa Siksto III. Ona je sve do dana današnjega najznačajnija, a i najčasnija Gospina crkva na kršćanskome Zapadu. Građena je u stilu starokršćanskih bazilika s monumentalnim stupovljem te velebnim mozaicima. U njoj su duhovni velikani našega stoljeća: papa Pio XII. i kardinal Stepinac služili svoju prvu misu, a davno prije njih sv. Ignacije Loyolski.

U crkvi je grob sv. Jeronima, sv. Pija V. te milosna Gospina slika zvana »Spasenje rimskoga puka«. Raniji pučki naziv »Sancta Maria ad nives« – Sniježna Gospa veže se uz legendu po kojoj je usred ljeta na Eskvilinu pao snijeg i taj događaj bio je povod papi Liberiju da uz materijalna sredstva jednog bogatog rimskog patricija započne gradnjom te bazilike. Crkva se zove i »Sancta Maria ad praesepe« – Gospa od jaslica, jer je u njoj vec koncem IV. stoljeća nacinjena špilja, nalik na onu u Betlehemu gdje se rodio Isus. U toj je kapelici sv. Ignacije Loyolski na sam Božić velikom pobožnošću i u suzama služio svoju prvu misu. Za nju se pripremao velikim duhovnim žarom godinu i pol dana jer je bio ređen vecć 24. lipnja 1537., a prvu misu služio na Božić 1538.

Kako je današnji spomendan vezan uz Efeški sabor, dobro je prisjetiti se da je baš taj sabor dao silan zamah kako teološkom naučavanju o Blaženoj Djevici Mariji, tako i pobožnosti prema njoj. Nakon toga sabora počeše se dizati crkve Gospi u čast, na Istoku izrađivati brojne ikone, a sveti Oci svojim perom slaviti Bogorodicu. U zaključnoj je propovijedi na završetku Efeškog sabora zagrijani branić Marijina bogomajčinstva protiv Nestorija, aleksandrijski patrijarh sv. Ćiril, Bogorodicu označio kao »neugasivu svjetiljku«, iz koje nam je zasvijetlio Krist, kao »nerazorivi hram«, kao »posudu neobuhvatljivoga« i kao »žezlo pravovjernosti«.

Sve to nije samo lijep govor o Mariji, još manje govornički ukrasi, već slike i usporedbe koje označuju jedan veoma dubok i bogat sadržaj. One, kako misli suvremeni mariolog Leo Scheffczyk, dovode Mariju u uski odnos s Crkvom koju je Krist osnovao i sebi je kao glavi podložio. Zato je i sv. Ćiril Aleksandrijski u istoj propovijedi mogao reći: »Po Mariji nastaju sve crkve na svijetu, po njoj se narodi privode k pokori.« Tim se riječima istiće Marijino mjesto u povijesti spasenja. Marija vrši pomočnićku spasiteljsku ulogu.

Tu je ulogu II. vatikanski sabor ovako označio: »Marijino materinstvo u ekonomiji milosti neprekidno traje, od časa pristanka, koji je vjerno dala kod navještenja i koji je nepokolebljivo održala pod križem, sve do trajnog proslavljenja svih odabranih. Jer, nakon uznesenja na nebo nije napustila tu spasonosnu ulogu, nego nam mnogostrukim svojim zagovorom i dalje pribavlja milosti vječnoga spasenja. Materinskom ljubavlju brine se za braću svoga Sina koji još putuju i nalaze se u pogibeljima i tjeskobama, dok ne budu dovedeni u sretnu domovinu. Zato se Blažena Djevica u Crkvi zaziva imenima Odvjetnica, Pomočnica, Pomagačica, Posrednica. Ipak se to tako shvaća da ništa ne oduzima niti dodaje dostojanstvu i moći Krista, jedinoga Posrednika« (Dogmatska uredba o Crkvi Svjetlo narod, br. 62).

Danas, na taj lijepi Gospin spomendan, puni zanosa zajedno sa svetim Ćirilom Aleksandrijskim izrecimo ovu pohvalu Mariji Bogorodici: »Zdravo, Ti koja si u svom svetom djevičanskom krilu obuhvatila onoga koji je neizmjeran i koji se ne može obuhvatiti. Po Tebi se slavi sveto Trojstvo i iskazujemo mu poklon; po Tebi je slavljen predragocjeni križ i klanjaju mu se po svemu svijetu; po Tebi se raduje nebo; po Tebi se vesele anđeli i arkandeli; po Tebi bježe zli dusi; po Tebi je s neba odstupio zavodnik davao; po Tebi je stvorenje što je palo uzeto u nebo; po Tebi je svekoliko stvorenje, sapeto prije otrovima idola, dospjelo do spoznaje istine; po Tebi se vjernicima ostvaruje sveto krštenje; po Tebi ulje radosti; po Tebi su po svemu svijetu zasnovane Crkve; po Tebi se narodi vode pokori.

Što da dalje nabrajam? Po Tebi je jedinorodeni Božji Sin zasjao kao svjetlo onima koji su sjedili u tminama i u sjeni smrti; po Tebi prorokovahu proroci; po Tebi su apostoli naviještali spasenje narodima; po Tebi uskrsavaju mrtvi; po Tebi vladaju kraljevi, po svetom Trojstvu.

Kojem bi od ljudi pošlo za rukom da po dostojanstvu proslavi preslavnu Mariju? Ona je i majka i djevica. Divne li stvari! To me čudo zapanjuje. Tko je ikada čuo da bi sam graditelj zabranio boraviti u hramu što ga on sagradi? Tko bi trpio sramotu poradi toga što je vlastitu služavku uzeo za majku?

Eto, dakle, sve se veseli. Štujmo i klanjajmo se jedinstvu, bojmo se i častimo nedjeljivo Trojstvo! Slavimo uz hvale Mariju koja je vazda Djevica, sveti Božji hram, i njezinog Sina, i bezgrješnog zaručnika!«

Post Tags
Share Post