Slaveći blagdan sv. Matije apostola, Crkva nam za promišljanje stavlja jednu zanimljivu scenu iz Djela apostolskih. Radi se o izboru Matije u apostolski zbor, to se zbilo ovako: „Onda baciše kocke, i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici“ (Dj 1,26). Ovakav izbor, bacanjem kocke, nije se nikada prije ni poslije koristio u izabiranju i povjeravanju određene službe. Ovo je detalj koji ćemo sigurno svi zapamtiti iz današnjega čitanja, ali on je potpuno sporedan, zadnji u nizu. Apostolski prvak sv. Petar ustade i pun Duha Svetoga poče ostalima tumačiti što se trebalo dogoditi po Pismima i što im je činiti. Petar je bio vođen Duhom Svetim, sve što je radio on, apostoli, prvi učenici, bilo je njime nadahnuto i vođeno. Bili su otvoreni tim poticajima i upravljanjima, a da bi to prepoznali i spoznali, ne postoji drugi način doli kroz vrijeme molitve. I upravo to je ono što je najvažnije i u ovom događaju, sv. Petar i apostoli, vođeni Duhom Svetim, nakon što se zajedno pomoliše, pristupiše izboru.
Danas se osjeća da neki zanemaruju, pa čak i odbacuju, otvorenost djelovanju Duhu po molitvi. Zašto? Čini se da zbog toga što su na prvo mjesto stavili svoje osobne želje i ciljeve i postali toliko okupirani njima, zaslijepljeni ne mogu čuti i primiti poticaje Duha. Osvijestimo istinu o Duhu Svetome i sjetimo se što On čini u nama i što želi činiti s nama. Postanimo najprije svjesni istine kako smo na krštenju primili Duha Svetoga. Tada smo kršteni u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Na poseban smo način darove Duha Svetoga primili u sakramentu potvrde. Tada nam je biskup ili njegov zamjenik rekao: „Primi pečat dara Duha Svetoga.” Taj je pečat ostao neizbrisiv u našim dušama. No, trebamo znati kako darovi Duha Svetoga ne djeluju u nama na magijski način, nego se aktiviraju snagom naše vjere. Sveti Pavao piše Timoteju da raspiruje u sebi darove Duha Svetoga koje je primio (2Tim 1,6) . Svojom molitvom i jakom vjerom raspirujemo, odnosno aktiviramo čudesne darove koje je Duh Sveti položio u naše duše. To je skriveno blago koje, nažalost, ostaje u mnogim dušama skriveno i neaktivirano, jer im nedostaju živa vjera i pouzdana molitva. Zatvorenost i otpor Duhu Svetomu, unutar Crkve, ubija. Ubija slobodu, radost, vjernost, poslanje, a upravo je Duh Sveti onaj koji uvijek djeluje vodeći naprijed Crkvu u vremenu. Ali po čemu možemo znati da neka stvar dolazi od Duha Svetoga, a ne od duha ovoga svijeta? Po milosti razlučivanja. Sredstvo koje u molitvi Duh Sveti daje jest dar razlučivanja. To je ono što su činili apostoli: sastajali su se, razgovarali su i kroz molitvu uvidjeli što je put Duha Svetoga. Ako ovaj dar u molitvi ne tražimo, nećemo ga dobiti i dugoročno ćemo ostati zatvoreni i posustat ćemo u svom pozivu.
Duh Sveti nas uvjerava da smo ljubljena djeca Božja. Mi često ne znamo kako se treba pravilno moliti. Ako se prepustimo Duhu Svetomu, onda će on iz nas upućivati Bogu Ocu najbolju molitvu koja neće ostati bez odgovora. Duh Sveti nas uvodi u svu istinu o Bogu i o nama samima. On unosi Božji mir u našu svakodnevicu. Uskrsli Krist je pozdravljao svoje učenike riječima: „Mir vama“. Taj mir nije od ovoga svijeta. Samo Duh Sveti može umiriti ljudsko srce i udijeliti mu Kristov mir. Plod takvog mira duboka je radost koja prožima srce. Duh Sveti je ljubav koja povezuje Oca i Sina. On stvara zajedništvo i među ljudima. On liječi srca slomljena i opet spaja u jedno srca rastavljena. On nas uvodi u zajedništvo Trojedinoga Boga, preko naše najvjernije suputnice, zaručnice Duha Svetoga i Kraljice apostola blažene Djevice Marije. Samo u potpunom predanju Duhu Svetome moći ćemo prepoznati i prihvatiti svoje poslanje. Tek tada ono će biti onakvo kakvo je bilo apostola Matije i Marijino, Božji dar crkvi i svijetu!
