Završetak je mjeseca svibnja koji je posvećen Blaženoj Djevici Mariji. Osim toga, danas se slavi blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije Elizabeti. Pokušaj biti svjestan da u svojemu životu nikad nisi sam, nego da te na tom putu prate anđeli i sveti. Na osobit način kao uzor možeš uzeti Blaženu Djevicu Mariju. Ona u evanđeljima ne govori mnogo, ali uvijek prati svoga Sina. Prati što se s njim događa, od začeća do rođenja i nalaska u Hramu, a onda kroz njegovo javno djelovanje sve do križa, ukopa i uskrsnuća. Ona je tu i kod silaska Duha Svetoga. Cijelo vrijeme Marija sve to prebire u svojemu srcu. To prebiranje jest najuzvišeniji oblik molitve, pokušajmo prebirati s Marijom.
Današnji evanđeoski odlomak (Lk 1, 39-56) govori o susretu. Marija dolazi ususret svojoj rodici Elizabeti i pozdravlja ju, a ona se nato napunja Duhom Svetim. U susretu s Marijom Elizabeta se otvara djelovanju Duha. U središtu toga susreta je plod Marijine utrobe, Isus. Njega prepoznaje Elizabeta, njega prepoznaje i još nerođeni Ivan Krstitelj koji u Elizabetinoj utrobi poskakuje. Oboje su prepoznali Mesiju koji je začet i koji se ima roditi. Stoga je ovdje Marija prikazana prije svega kao Majka Mesijina i kao Majka Sina Božjega. Ona donosi Krista, a u susretu s Kristom čovjek se otvara primanju Duha Svetoga. Promisli sada o svojemu odnosu s Blaženom Djevicom Marijom. Kako je doživljavaš? Što ti je važno u susretima koje s njom doživljavaš kroz molitvu? Sjeti se da ti ona uvijek nudi Krista. Kad moliš molitvu »Zdravo, Marijo«, sjeti se da je u središtu te molitve upravo plod utrobe njezine, Isus. Na taj način svaka »Zdravo, Marijo« za tebe može biti jedan duhovski događaj: susrećeš Mariju, s njom susrećeš Krista, Krist ti daruje Duha.
Plod je toga duhovskog susreta Marije, Krista, Ivana Krstitelja i Elizabete – radost. Ivan od radosti poskakuje u majčinoj utrobi, Elizabeta radosna kliče, a Marija će uskliknuti svoj »Veliča duša moja Gospodina«. Radost, radost, radost! Duh Sveti u tvoj život unosi radost. Čovjek pokatkad treba otpustiti kočnice koje ga sputavaju u izražavanju vjere. Pogledaj kako Elizabeta kliče, Ivan poskakuje. Tvoja vjera nije samo misaona, nego obuhvaća cijelo biće, duh, dušu i tijelo. Zato je i naša liturgija obilježena pokretima. No, zašto i tvoj osobni duhovni život ne bi bio obilježen pokretima? Sjeti se Davida koji je plesao i poskakivao pred Kovčegom saveza kad su ga, kao znak Božje prisutnosti, svečano unosili u Jeruzalem. Sada podigni pogled prema nebu i raduj se zbog Duha Svetoga koji ti je darovan. Danas se nasmij najprije Bogu, onda Mariji, onda svakome koga susretneš. Danas budi vidljivo radostan jer si susreo Mariju koja ti nudi Krista, a on ti daruje Duha koji te približava otajstvu Boga na toliko različitih načina. U susretu Marije i Elizabete događa se izlijevanje Duha Svetoga. To je onaj izvor vode žive o kojemu govori Isus Samarijanki u Ivanovu evanđelju: »Tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni« (Iv 4,14). To je onaj koji, kao što kaže posljednica Duhu Svetomu, zalijeva suha srca. Apostol Pavao kaže u Prvoj poslanici Korinćanima: »Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni… I svi smo jednim Duhom napojeni« (1Kor 12,13). Duh je i osobno živa voda koja iz raspetoga Krista provire kao iz vlastita vrela te u nama struji u život vječni. Dopusti mu da te s toga izvora napoji, da ta voda ugasi tvoju žeđ, da te ponese prema oceanima ljubavi i radosti.
Kad ti netko pruži čašu obične vode, kažeš: »Hvala!« Reci sada i Gospodinu hvala za ovaj izvor koji nikada ne može presušiti. Zahvali Gospodinu za sve susrete u kojima je u središtu bio Krist jer to su bili duhovski susreti. Zahvali Gospodinu osobito za svaki susret s njegovom Majkom u kojemu ti je ona omogućila da susretneš njega. To je na osobit način bio duhovski susret. Zahvali Gospodinu za svu radost koju ti svojim Duhom pruža. Reci mu: »Hvala!«. Odgovori mu kao Marija kada je prihvatila svoje poslanje: »Neka mi bude po tvojoj riječi«.
