U tijeku su Dani medijske pismenosti, ujedno i pravi trenutak za promišljanje o tome koliko smo (i jesmo li uopće) medijski pismeni. Ne rađamo se ni s jednom pismenošću, ali danas, kao da se podrazumijeva da smo već od samog rođenja medijski pismeni, neovisno o tome u kojoj smo generaciji rođeni (X, Y, Z ili Alfa klinci).
Današnji mladi mnogo vremena provode uz medije i vrlo lako povjeruju svemu što u njima pročitaju. Budući da medijski sadržaji itekako utječu na ponašanje djece, ali i na oblikovanje njihovih stavova i moralnih vrijednosti, odrasli se trebaju aktivno uključiti u taj sve važniji dio dječjega odrastanja. Potrebno im je pomoći naučiti kritički promatrati svijet oko sebe, dobro upoznati medije i iskoristiti sve njihove prednosti te naučiti prepoznavati koji su sadržaji za njih primjereni, a koje moraju izbjegavati.
Nažalost, roditelji su danas zbunjeni i često se izbjegavaju uključiti u „medijski“ dio života svoje djece. Misle da se djeca bolje od njih znaju koristiti suvremenim medijima (posebno elektroničkim). Djeci nedostaje odmak i sposobnost procjene, a roditelji često njima prepuštaju donošenje odluka.
Nedavno smo u više navrata svjedočili objavama neprimjerenih video sadržaja među vršnjacima. Istraživanje Grada Zagreba pokazalo je kako je u osnovnim školama 19.4 posto, a u srednjima 12.8 posto učenika čiji je neugodan sadržaj netko objavio u medijima. Uz preveliko korištenje interneta, mladi gube suosjećajnost i svjesnost o tome kakvu štetu čine drugima. Miješa im se stvarni i virtualni svijet, a smatraju kako se mogu sakriti iza lažnih identiteta vjerujući da ih nitko neće otkriti.
Dr. Ranko Rajović, specijalist interne medicine, magistar neurofiziologije tvrdi: „Nije čudno što su sve češći slučajevi nasilja među djecom. U virtualnom svijetu na najbrutalnije načine ubijaju jedni druge i ne mogu razviti empatiju prema okolini. Empatija je najvažnija i ona nas razlikuje od računala. Nije u tehnologiji najveći problem, ali, ograničite djeci mobitele i omogućite im da se igraju u prirodi, vrte, skaču, padaju jer to je najbolje za razvoj motoričkih i kognitivnih sposobnosti. Najveća odgovornost za razvoj djeteta i dalje leži na roditeljima!“
Dijete je možda informatički pismenije od odraslih, ali nezamjenjiva je roditeljska ili učiteljska zrelost, odgovornost i iskustvo, koje će djeci pomoći na putu postizanja medijske pismenosti. Roditelji i učitelji trebaju zajedno zaštititi djecu i pomoći im u odabiru medijskih sadržaja koji im se svakodnevno nude. Trebaju udružiti snage i aktivno sudjelovati u medijskom opismenjavanju djece.
Nikolina Vugdelija
