Gospodin, Bog naš!
Onoga dana, trećega dana,
dana života i radosti,
dana uskrsnuća,
potvrdi da u svojoj dobroti
On ne zaboravlja!
Abraham mi je uvijek bio drag!
I njemu je Bog obećao nemoguće,
i spomenuo se u svoje vrijeme obećanja
i ispunio ga, i po tom ispunjenju
nanizaše se nova obećanja,
budućnosti, života, spasenja!
Oprosti mi, Sinko moj, ako opet ponavljam:
Dobrota je Njegova dobrota trećeg dana,
onoga dana koji se ne može usporediti
ni s kojim drugim danom!
Obećanje je samo jedno, Sinko moj,
a to si ti, Uskrsnuli…
Kako o tome svjedočiti?
Kako to ljudima navijestiti?
Riječi su preslabe, a srce se ne može iznijeti
kao svjedočanstvo pred svijet.
To treba živjeti!
Obećanje treba živjeti već sada!
Samo ono što se već sada živi u obećanju
moći će se pravo doživjeti u ostvarenju!
Opet mi pred oči dolazi
osmjeh jednog anđela…
Onog istog anđela navještenja
na vratima nazaretskog doma,
i trideset i tri godine poslije
na vratima groba,
na vratima vječnosti!
Kad pođem odavde ništa neću ponijeti,
kao i svi ljudi!
No, sretna sam jer znam da će i tada,
mojega trećega dana,
uza me biti onaj isti
pogled jednog anđela!
Osjećam da je baš taj pogled utkan
u ovo naše zajedništvo
što za slavimo u znaku, u molitvi,
u pjesmi radosnici “Marana Tha”,
da je baš to obećanje života i mira
u kojem se čita znak
i spomen dobrote Njegove
prema Abrahamu i potomstvu njegovu,
dovijeka!
prof. dr. sc. Ante Mateljan,
S puta ljubavi 1, CUS, Split, 2003., str. 31.- 32.
