Splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić zaredio je za prezbitere petoricu đakona predvodeći euharistijsko slavlje u makarskoj katedrali sv. Marka u subotu, 21. lipnja. Na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije zaređeni su Branimir Ivančić (Kaštel Novi) i Ivan Silić (Split), a na naslov Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Plejić (Solin), fra Oliver Marčinković (Stuttgart – Zentrum HKZ) i fra Valentino Radaš (Lišane Ostrovičke).
U slavlju su još sudjelovali i splitsko-makarski nadbiskup u miru Marin Barišić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Siniša Balajić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo Frankopan Velić, pastoralni vikar don Edvard Punda, odgojitelji bogoslova, profesori, svećenici, redovnici i redovnice, bogoslovi te članovi obitelji, rodbina i prijatelji ređenika. U koncelebraciji je sudjelovalo oko šezdeset svećenika, a liturgijsko je pjevanje predvodio zbor sačinjen od dijecenzanskih i franjevačkih bogoslova te mješovitog zbora župe svetoga Marka iz Makarske pod ravnanjem s. Lidije Bernardice Matijević uz orguljašku pratnju Marina Turića.
Nadbiskup je u propovijedi protumačio svećeništvo kao poziv utemeljen na ljubavi, darovan od Boga, a ne izborom čovjeka. Polazeći od Isusova govora u dvorani Posljednje večere, istaknuo je kako svećenik da bi bio vjerodostojan mora ljubiti kao Krist životom darivanja i služenja. Isus, rekao je mons. Križić, od učenika ne traži nikakva pojašnjenja ni pravila propovijedanja, nego samo jedno: da ostanu u njegovoj ljubavi. Ta ljubav uključuje žrtvu, predanje i križ. Isus ne postavlja kao prvi uvjet znanje, već odricanje od sebe. Upozorio je i na kušnje umora i obeshrabrenja koje pogađaju i najrevnije poput proroka Ilije. Ilija, iako je činio velika čuda, u jednom je trenutku klonuo i izgubio volju za životom. Bog ga tada nije ostavio, nego ga je pozvao da u njegovu svjetlu ponovno sagleda svoju stvarnost. „Ako nam Bog ne bude glavni oslonac, ostat ćemo bez života“, poručio je mons. Križić. Ilijina kriza, rekao je nadbiskup, pokazuje što se događa kad čovjek djeluje na svoju ruku: „Bog mu dolazi, nudi okrepu, ali i traži od njega da se ne preda nego nastavi svoj životni put.“ Istaknuo je kako su duhovne krize često plod udaljavanja od molitve i oslanjanja na vlastite snage, a ne na Boga. Naglasio je da svećenik ne djeluje u svoje ime, nego u Božje i kada se to zaboravi, nestaje i snage za služenje.
Splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić zaredio je za prezbitere petoricu đakona predvodeći euharistijsko slavlje u makarskoj katedrali sv. Marka u subotu, 21. lipnja. Na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije zaređeni su Branimir Ivančić (Kaštel Novi) i Ivan Silić (Split), a na naslov Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Plejić (Solin), fra Oliver Marčinković (Stuttgart – Zentrum HKZ) i fra Valentino Radaš (Lišane Ostrovičke).
U slavlju su još sudjelovali i splitsko-makarski nadbiskup u miru Marin Barišić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Siniša Balajić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo Frankopan Velić, pastoralni vikar don Edvard Punda, odgojitelji bogoslova, profesori, svećenici, redovnici i redovnice, bogoslovi te članovi obitelji, rodbina i prijatelji ređenika. U koncelebraciji je sudjelovalo oko šezdeset svećenika, a liturgijsko je pjevanje predvodio zbor sačinjen od dijecenzanskih i franjevačkih bogoslova te mješovitog zbora župe svetoga Marka iz Makarske pod ravnanjem s. Lidije Bernardice Matijević uz orguljašku pratnju Marina Turića.
Nadbiskup je u propovijedi protumačio svećeništvo kao poziv utemeljen na ljubavi, darovan od Boga, a ne izborom čovjeka. Polazeći od Isusova govora u dvorani Posljednje večere, istaknuo je kako svećenik da bi bio vjerodostojan mora ljubiti kao Krist životom darivanja i služenja. Isus, rekao je mons. Križić, od učenika ne traži nikakva pojašnjenja ni pravila propovijedanja, nego samo jedno: da ostanu u njegovoj ljubavi. Ta ljubav uključuje žrtvu, predanje i križ. Isus ne postavlja kao prvi uvjet znanje, već odricanje od sebe. Upozorio je i na kušnje umora i obeshrabrenja koje pogađaju i najrevnije poput proroka Ilije. Ilija, iako je činio velika čuda, u jednom je trenutku klonuo i izgubio volju za životom. Bog ga tada nije ostavio, nego ga je pozvao da u njegovu svjetlu ponovno sagleda svoju stvarnost. „Ako nam Bog ne bude glavni oslonac, ostat ćemo bez života“, poručio je mons. Križić. Ilijina kriza, rekao je nadbiskup, pokazuje što se događa kad čovjek djeluje na svoju ruku: „Bog mu dolazi, nudi okrepu, ali i traži od njega da se ne preda nego nastavi svoj životni put.“ Istaknuo je kako su duhovne krize često plod udaljavanja od molitve i oslanjanja na vlastite snage, a ne na Boga. Naglasio je da svećenik ne djeluje u svoje ime, nego u Božje i kada se to zaboravi, nestaje i snage za služenje.
Izvor: Danijela Musulin
