Dobro došli na portal Mreže Riječi
 

Sveta Janja Praška

Sv. Klara tako je zavoljela sv. Janju Prašku da ju je nazivala ‘polovicom svoje duše’.


Sveta Janja (Agneza) Praška rodila se godine 1205. u Pragu, u kraljevskoj kući OtokaraI. Majka joj je bila njemačkog podrijetla. Otac joj je bio kralj koji je želio vladati, a zbog toga je i svako sredstvo koje će učvrstiti njegovu vladavinu smatrao dobrim. Svoju vlastitu kćerku smatrao je samo figurom na šahovskom polju koju će po volji okrenuti kako već budu tražili njegovi vladalački probitci. Janja je još kao dijete bila zaručena s jednim od sinova šleskoga vojvode Henrika. To je za djevojčicu bila prava sreća jer je tako otišla s praškoga kraljevskoga dvora, koji je tada po nećudorednom životu bio poznat, u Šlesku k pobožnoj Hedvigi, majci svoga zaručnika. Ona je djevojčicu povjerila redovnicama cistercitkinjama u samostan Trebnitz, koji je sama osnovala te koji je bio njezina najmilija zadužbina.
 
Kad je Janjin zaručnik smrtno stradao u jednom lovu, nju su vratili u Prag. Jedno je vrijeme boravila u Doksanyju kod redovnica premonstratkinja, dok je njezin otac s njezinom ponovnom udajom stvarao nove sebične planove. Tako ju je obećao baštiniku carskoga prijestolja Fridriha II., budućem caru Henriku VII. Sveta Janja Praška odrasla je i razvila se u snažnu ličnost, koja nije dopuštala da se njome nedostojno trguje, pa trgovao to i njezin vlastiti otac. Godine 1230. umro je njezin otac Otokar, a ona uz posredovanje samoga pape Grgura IX. bi oslobođena od obećanja dana mimo njezine volje caru Fridrihu II. Postavši slobodna, ona, kraljevska kći, kojoj je ovaj svijet mogao sve pružiti, nije ni trenutak oklijevala bogatu odoru zamijeniti siromašnom redovničkom te se nastaniti u jednoj od najsiromašnijih četvrti ‘zlatnoga’ Praga. Ubrzo nakon smrti svoga oca Otokara Janja je posredovala kod svoga brata, kralja Vjenceslava, da za sinove sv. Franje koji dođoše u Prag sagradi crkvu i samostan.

Franjevci u blizini siromašne princezine kućice dobiše crkvu sv. Jakoba i samostan, a nad njom preuzeše duhovno vodstvo. Odmah su ju povezali sa sv. Klarom, suosnovateljicom ženske grane franjevačkoga reda. Klara je tako zavoljela češku princezu da ju je nazivala ‘polovicom svoje duše’. Sačuvana su nam 4 pisma sv. Klare pisana u Prag, koja rječito govore koliko je cijenila svetu Janju Prašku. Ona je u Pragu osnovala prvi samostan klarisa, a sama Klara poslala joj je pet redovnica iz Tridenta. To je samostan Presvetoga Spasitelja u koji je na same Duhove godine 1236. Janja slavodobitno i sva sretna stupila. U njemu je našla ono što je tražila i što je bilo njezino životno zvanje.

U Pragu, uz mušku i žensku franjevačku zajednicu, brzo se stvorio vijenac bolnica, sirotišta, leprozarija, svratišta, a sve na dobro sirotinje. Franjevci i franjevke djelovali su na bogate praške građane i oni počeše otvarati svoje džepove, stvarati ustanove za one na rubu društva. Duša je svega toga izvanrednog apostolskog i socijalnog rada bila sveta Janja. Njezin je primjer svijetlio svima i djelovao poput magneta. Narod je izvanredno zavolio te crkve jer su ih opsluživali ponajbolji Franjini sinovi i kćeri. A pokrenule su se i djevojke iz visokih krugova.
 
Iako je bilo pritisaka da se ublaži prvotno strogo pravilo klarisa, Janja nije popustila, već mu je u svoj čistoći ostala vjerna. Kad je dobro organizirala redovnički život, ulogu poglavarice prepustila je drugoj, a sama se izgubila u anonimnosti. Željela je da raste Božje djelo, a ona da se umanjuje, da se za nju što manje zna, da živi u povučenosti i skrovitosti. Umrla je 6. ožujka, ali se ne zna točno godina. Svakako negdje između 1280. i 1283. Njezino je štovanje godine 1874. potvrdio papa Pio IX., a Ivan Pavao II. ju je svečano proglasio svetom 12. studenoga 1989. Grob sv. Janje godine 1930. ponovno je otkriven u staroj crkvi sv. Jakoba u Pragu.

Izvor: Laudato

Post Tags
Share Post