Današnja svetica je rođena u Francuskoj, u siromašnoj obitelju te je već u ranom djetinjstvu osjetila svu težinu bijede i siromaštva.
Ističući se pobožnošću mimo običaja već u devetoj godini prima prvu svetu pričest. U 22. godini života, kao posljedica jednog velikog pretrpljenog straha, zahvatila ju je uzetost obiju nogu. Strpljivo podnoseći svoju bolest Julijana nije bila besposlena. Ne samo da se bavila ručnim radom, već je oko svoje postelje okupljala djecu i poučavala ih u kršćanskom nauku. Tada svakodnevna sveta pričest nije bila u praksi. Njoj je ipak dopuštena.
Kad je 1789. buknula Francuska revolucija, Julijana je zbog svog apostolskog djelovanja morala pobjeći u drugi grad gdje je nastavila sa svojim prijašnjim aktivnostima. Počela se zanimati za svećenike koji nisu položili prisegu na revolucionarni ustav te zbog toga bili proganjani. Julijana im je pribavljala pomoć i sklonište te u tom radu pronašla i suradnice.
U radu oko katehizacije djece počela se sve više javljati misao o osnutku nove redovničke družbe koja bi se posvetila vjerskoj pouci siromašne i zapuštene djece. Prvi su pokušaji propali. Godine 1801. u Ameins, gdje je živjela Julijana, dolazi isusovac o. Varin koji je 1773. doživio ukinuće svoga reda. Postaje duhovnim Julijaninim voditeljem shvativši da je od Gospodina obasuta mnogim milostima.
1. lipnja 1804. Julijana je od svoje uzetosti čudesno ozdravila. Već 15. listopada Julijana i nekoliko drugih žena položiše prve zavjete i tako udariše temelje svojoj družbi. Svrha joj bijaše besplatno poučavanje, odgoj i briga za siromašnu djecu. Kada je jedan svećenik htio promijeniti pravila družbe na njegovu stranu je stao i biskup te sestre odlaze u Namur i ondje nastavljaju sa svojim radom. Julijana Billiart umire u Namuru 8. travnja 1816. Papa Pio X. proglasio ju je godine 1906. blaženom, a Pavao VI. u lipnju 1969. svetom.
Izvor: Laudato