Istina, gotovo cijeli život provela je u izbjeglištvu, no kako je bila kraljevska kći, nije ni to bilo tako strašno poput današnjih izbjegličkih priča…
Supruga, majka, kraljica, dobročiniteljica, četiri su riječi za najkraći opis sv. Margarete Škotske, čiji životopis dokazuje da sveci ne moraju nužno prolaziti putovima patnje, boli, osamljenosti i nerazumijevanja. Istina, gotovo cijeli život provela je u izbjeglištvu, no kako je bila kraljevska kći, nije ni to bilo tako strašno poput današnjih izbjegličkih priča…
I prve sunčeve zrake što ih je sv. Margareta ugledala bile su „izbjegličke“, jer je kao kćerka engleskoga kralja Eduarda, 1045. rođena u Ugarskoj, na dvoru svoje tete, ugarske kraljice. Kad su se engleske političke prilike malo sredile, negdje u dobi kada je mala Margareta imala devet godina, njezina obitelj vratila se domu, ali uskoro su se ponovno morali sklanjati, ovoga puta u Škotsku.
Tu je škotski kralj Malcolm III. zaprosio ruku 24-godišnje Margarete, ni ne sluteći kakav će to biti blagoslov i za njega, i za njegovo carstvo. Ne samo da mu je Margareta rodila šest sinova i dvije kćeri; ne samo da ih je odgojila tako uzorno da su svojim roditeljima bili na ponos i na pomoć već je svom mužu znala pomoći i u teškim vlastodržačkim pitanjima. Sam Malcolm bio je neuglađen i nenaobražen, nije znao ni pisati ni čitati, ali se nije stidio svoju kulturnu i načitanu ženu pitati za savjet. Volio ju je i cijenio, potvrđujući ono što bi i danas, deset stoljeća kasnije mnoge „muškarčine“ teško progutale da u pravom i složnom braku doista nije važna podjela uloga, niti tko će u čemu dominirati.
Uza savršeni bračni i roditeljski život, kraljevski par (predvođen Margaretom) našao je i puno vremena, dobre volje i sredstava da brine o svim svojim podanicima, osobito siromasima. Ne imajući svojih problema ublažavali su teškoće drugih, zbog čega su ih svi poštovali, a i povijest je zapisala da za Škotsku nije bilo boljih godina od tih kada su oni vladali. Gradili su i brojne crkve, a u jednoj od njih, u crkvi sv. Trojstva u Dunfermlineu, sahranjena je i sv. Margareta nakon svoje smrti 1093. godine.
Izvor: Laudato
