Danas se prisjećamo poljskog slikara, redovnika franjevca i utemeljitelja albertinaca i albertinki.
Albert Chmielowski rodio se u poljskom selu Igolomiji blizu Krakova u aristokratskoj obitelji. Od roditelja je naslijedio duboku vjeru, domoljublje i ljubav prema siromasima. S 14 godina postao je siroče pa se o njemu i njegovim braćama brinula rodbina.
Sudjelujući u pobuni protiv ruskih okupatora 1863. godine, biva ranjen i zarobljen. Tad mu je, bez anestezije, amputirana noga. U Parizu i Munchenu studirao je slikarstvo, a 1874. godine vratio se u domovinu s ciljem da se Bog proslavi po njegovom životu. Živio je i djelovao u Krakovu gdje je otkrio materijalnu i duhovnu bijedu mnogih ljudi kojima je odlučio pomagati.
Sivi franjevački habit obukao je 1887. godine i uzeo redovničko ime Albert, a godinu dana kasnije položio je zavjete kao franjevac trećeredac. Tada je utemeljio kongregaciju Braće trećeg reda svetog Franje, poznatih kao sluge siromaha ili albertinci. S blaženom Marijom Jablonskom tri godine kasnije osnovao je i ženski ogranak te službe.
Osnivao je pučke kuhinje za siromahe, vrtiće i sirotišta za nezbrinutu djecu, a beskućnicima je pružao krov nad glavom. Do kraja života otvorio je 21 samostan.
Preminuo je na sam Božić 1916. godine u Krakovu. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim u Rimu 1989. godine. Papa je napisao dramu ‘Brat našega Boga’ posvećenu životu i djelu Alberta. Njegovi albertinci i danas djeluju u mnogim europskim i američkim zemljama.
Izvor: Laudato