Svetoga Filogonija odvjetnika je proslavio posmrtnim govorom najveći crkveni govornik – Sv. Ivan Zlatousti.
Biti odvjetnik i sudac, a braniti i krojiti pravdu, nije uvijek bas lako. Odvjetnik Filogonije odlikovao se ipak upravo u kreposti pravednosti. A za nju se nadahnjivao u Evanđelju, koje si je uzeo kao vrhovno životno pravilo. Stoga je svetim držao svakoga čovjeka ne gledajući nikada na osobu, njezin ugled ili bogatstvo. Pravda i pravo bilo mu je iznad svega.
Uvijek je ostao vjeran istini, te kao odvjetnik nikada nije branio krivi posao. Imao je osobitu samilost prema siromasima, pa je njihove parnice besplatno branio pred sudom. A najveće mu je veselje bilo kad je mogao izmiriti one koji su se među sobom optuživali i parničili.
Bio je oženjen i imao je samo kćerku koju je brižno odgojio u vjeri i kršćanskoj pobožnosti. Kao sto je živio uzorno u svom odvjetničkom zvanju, tako je isto i u obitelji kao muž i otac. Bavio se i onim sto mi danas nazivamo laičkim apostolatom; sirio je, naime, Kristovu vjeru. No, ni on nije završio svoj život kao laik, već je u zrelim godinama stupio u duhovni stalež.
Kad je, naime, god. 318., umro antiohijski biskup Vital, izabrali su jednodušno Filogonija za njegovog nasljednika. On je ponizno uzeo na sebe tu visoku službu i obavljao je pravom apostolskom gorljivošću.
Kao biskup, hrabro i neustrašivo podnosio je vihor progonstva, koji je, na Istoku i nakon Milanskog edikta, podigao protiv kršćana, car Licinije. I on je kao dobar pastir branio svoje stado od grabežljivih vukova. Slabe je pomagao molitvom i pokorom. Poznavajući ljudsku krhkost samilosno je postupao s onima koji su bili slabi u vjeri za vrijeme progonstva.
Znao je dobro da nije svatko rođen za heroja i junaka. Dapače je i otpadnike blago primao u Crkvu kad su se vraćali. Još se nije slegla bura Licinijeva progonstva kad je došlo zlo po Crkvu iznutra, od arijevaca. I Filogonije se istaknuo u borbi protiv arijanstva. Svoje stado znao je očuvati od te zaraze, pa ga Sveti Ivan Zlatousti uspoređuje sa vinogradarom koji je znao ograditi svoj vinograd i na taj ga način očuvati.
Umro je na danasnji dan 20. prosinca 323.godine, ne docekavsi pocetak Nicejskog koncila.
Izvor: Laudato