Iako se o toj liječničkoj braći blizancima, kršćanima arapskog podrijetla iz 3. stoljeća, ponajviše znade tek na temelju legendi, puno se toga može naučiti od njih!
Sveti Kuzma i Damjan već od 4. stoljeća bili su općeprihvaćeni u cijeloj Crkvi, od Egeje u kojoj su djelovali, Sirije, Egipta i Carigrada, do Sardinije i Rima, u kojem im je papa Simah u 6. stoljeću posvetio oratorij u bazilici Sv. Marije Velike.
Ono što izgleda zadivljujuće jest to da su Kuzma i Damjan liječili potpuno besplatno! Zato su kod Grka i došli na popis tzv. ”anargyroi”, onih koji liječe bez novca. No, nije to bilo zato što su sveta braća bili loši liječnici. Dapače, jedna zgodna legenda svjedoči kakvi su bili vrsni stručnjaci.
Jednom su prilikom liječili čovjeka s bolesnom nogom. Dok je taj nevoljnik bio u dubokom snu, braća liječnici odrezali su mu nogu, pa mu presadili nogu jednoga mrtvog crnca. Kad se bolesnik probudio, itekako se iznenadio: jedna noga bila je bijela, a druga crna! No obje su bile zdrave.
Premda bi ta legenda mogla upućivati na njihovu krajnju praktičnost, Kuzma i Damjan nikako nisu bili tek liječnici serviseri koji na čovjeku mijenjaju dotrajale dijelove. Sveti blizanci liječili su sve što se moglo, nerijetko i uz pomoć Božjih čuda, ali su uvijek pacijentima pokazivali i put prema nebu. Upravo poput Isusa, liječeći tijela, osvajali su duše, pa su mnogi zahvaljujući njima prihvatili kršćanstvo. Bolesnik im nikada nije bio tek broj, zdravstveni karton ili iskaznica, već uvijek čovjek s besmrtnom dušom, koju treba spašavati još hitnije nego tijelo!
Liječili su tako Kuzma i Damjan, nesebično i besplatno, šireći Radosnu vijest, sve dok ih, upravo zbog vjerske dimenzije, nije dao uhititi prefekt Lysias u doba Dioklecijanova progonstva. Osuđeni su na smrt, a pobožni puk proširio je izvještaj o njihovu mučeništvu. Tako su Kuzma i Damjan podnijeli mučeništvo u Egeju za 304. godine: najprije su bili bačeni u more, otkud ih je spasio anđeo; onda su ih stavili na lomaču, ali ih je vatra zaobišla; pa su ih vezali za križ i kamenovali, a kamenje se odbilo i krvnike pobilo.
Konačno su im mačevima odrubili glave, ali nisu ih uspjeli izbrisati iz sjećanja i molitava, sve do današnjih dana kada bi ih, uz liječnike, posebno trebali zazivati i apotekari čiji su također nebeski zaštitnici.
Izvor: LaudatoTV