Ljubav
Ja ljubim Boga, čovjeka i Ženu, U lugu hrast, u djetelini kukca; Kad stavljam dlan na kovinu il stijenu, Osjećam atom, u njima što kuca. A od sveg toga jer sam građen, ljubim I sebe samog; razdrješljiv sam čvor U vječnom tkanju, – stvaram a i gubim Pod prstom što sve dira