Kad se u biblijskim pripovijestima spominju neke osobe, rijetko ih se naziva vlastitim imenom, nego ih pisci označavaju kao neki čovjek, neka žena, netko iz mnoštva… To „skrivanje imena i identiteta“ onih koji su ponekad glavni, a ponekad sporedni likovi svetopisamskih tekstova golica našu znatiželju
Evanđeoski ulomak XVII. nedjelje kroz godinu donosi nam pripovijest o čudesnom umnažanju kruha. Evanđelist nam u prvim redcima otkriva vrijeme, mjesto i sudionike ovoga događaja (Iv 6,1-4). Potom predstavlja Isusa koji u dijalogu s Filipom i Andrijom (6,5-9) uočava i imenuje problem: glad silnoga mnoštva
Evanđeoski ulomak XVI. nedjelje kroz godinu izvrsno se uklapa u ove ljetne dane kada se mnogi pokušavaju malo odmoriti i udaljiti od uobičajenih obveza i dužnosti. U njemu, naime, slušamo o apostolima koji su se vratili s prvoga misijskog poslanja. Oni podnose izvješće Isusu o
Danas gotovo ne postoji posao, profesija ili hobi za koji ne postoji posebna oprema. Poznata nam je npr. medicinska, sportska, računalna, školska, … oprema. U ovome kontekstu govora o opremi možemo promatrati i evanđeoski ulomak XV. nedjelje kroz godinu koje u nama potiče pitanja: Kako Isus
Ime je riječ koja služi za označavanje pojedinačnog bića, stvari, skupine. Davanje imena nekomu istovremeno je znak moći i priznanja. U antičko doba, ta je uloga redovito pripadala ocu. Imati ime značilo je imati podrijetlo i pripadnost. U našem svijetu, davanje imena može imati mnoštvo
