U Velikoj dvorani Nadbiskupskoga sjemeništa u Splitu u četvrtak 12. veljače održana je tribina o kršćanskom svjedočenju i javnom djelovanju vjernika, priređena u povodu objavljivanja nove knjige prof. dr. Josipa Mužića „Beskompromisna politika katolika: Principi o kojima se ne pregovara“. Tribinu je organizirao Glas Koncila, a u programu su sudjelovali Petar Buljan (zajednica „Božja pobjeda“), Miljenko Jurić (Marijini ratnici Split), Katarina Matijaca (portal „Žena vrsna“), Matija Ricov („Nanovo rođeni“), Branimir Stanić (Glas Koncila), dr. Damir Šehić (Sveučilište u Zadru) te autor knjige dr. Josip Mužić (Sveučilište u Splitu).
U uvodnom obraćanju Branimir Stanić, glavni urednik Glasa Koncila, istaknuo je kako se hrvatsko društvo danas nalazi na svojevrsnoj prekretnici, rastrgano između vjernosti kršćanskim korijenima i snažnih sekularnih strujanja. Govorio je o „dvjema Hrvatskama“ – onoj tihoj i postojanoj koja savjesno gradi društvo te onoj glasnijoj, obilježenoj relativizmom i ideološkim pritiscima. Posebno je naglasio odgovornost katoličkih medija da ne podliježu duhu vremena, nego da ostanu prostor razlučivanja, istine i služenja općem dobru. U tom je kontekstu pozvao vjernike laike da ne odustaju od javnoga svjedočenja, ali da ono uvijek bude prožeto poniznošću i evanđeoskom dosljednošću.
Dr. Damir Šehić sa Sveučilišta u Zadru predstavio je temeljne naglaske Mužićeve knjige, smjestivši je u širi okvir katoličkog socijalnog nauka i aktualnih društvenih rasprava. Istaknuo je kako autor jasno razlaže principe koji proizlaze iz naravnoga zakona i crkvenog učiteljstva te koji, upravo zato, ne mogu biti predmet političke trgovine. Upozorio je na opasnost sužavanja kršćanskog angažmana na privatnu sferu, naglasivši da je vjera po svojoj naravi javna i društveno relevantna. Dodao je kako knjiga predstavlja poticaj za intelektualno i duhovno sazrijevanje vjernika koji žele odgovorno sudjelovati u oblikovanju društva.
Središnji dio večeri bila je panel-rasprava u kojoj su sudionici iz vlastitih iskustava govorili o povezanosti molitve i djelovanja, o javnom svjedočenju vjere te o izazovima s kojima se susreću laičke inicijative u suvremenom društvu.
Petar Buljan naglasio je kako svako autentično javno djelovanje mora započeti „molitvenom fazom“, odnosno osobnim obraćenjem i predanjem Bogu. Istaknuo je da bez dubokog duhovnog korijena svaka inicijativa lako postaje aktivizam bez snage i trajnosti. Poručio je da je molitva izvor razlučivanja i hrabrosti, ali i čuvar poniznosti u javnom prostoru.
Miljenko Jurić posvjedočio je o iskustvu javne molitve krunice i potrebi da se vjera ne zatvara u privatnost, nego postane vidljiva i prisutna u društvu. Naglasio je da takvo svjedočanstvo često izaziva nerazumijevanje, ali i potiče na dijalog. Dodao je kako javna molitva nije čin provokacije, nego poziv na obraćenje i povratak temeljnim vrijednostima.
Matija Ricov govorio je o važnosti cjelovite formacije mladih, obuhvaćajući duhovnu, tjelesnu, intelektualnu i socijalnu dimenziju osobe. Istaknuo je da kršćanski identitet treba jačati kroz konkretne programe i zajedništvo koje osnažuje za životne izazove. Naglasio je da je izgradnja karaktera preduvjet svakog društvenog angažmana.
Katarina Matijaca istaknula je kako društvena obnova započinje u obitelji te da je evangelizacija svakodnevice ključ dugoročnih promjena. Posebno je govorila o ulozi žena i majki u prenošenju vjere i vrijednosti novim naraštajima. Poručila je da se autentično kršćansko djelovanje ne temelji na buci, nego na dosljednosti i vjernosti u malim stvarima.
U završnom obraćanju autor knjige prof. dr. Josip Mužić osvrnuo se na motive koji su ga potaknuli na pisanje, naglasivši kako je želio ponuditi jasan i argumentiran odgovor na pitanja koja vjernike često stavljaju pred dvojbu između vjernosti i prilagodbe. Upozorio je na opasnost kompromisa u temeljnim moralnim pitanjima, osobito kada je riječ o zaštiti života, braku i obitelji. Istaknuo je da „beskompromisnost“ o kojoj govori nije tvrdoglavost ni isključivost, nego vjernost istini koja oslobađa. Zaključio je kako su upravo laici, osnaženi vjerom i formirani u nauku Crkve, pozvani biti nositelji promjena u društvu, ne iz duha sukoba, nego iz ljubavi prema istini i dobru.
Izvor: Danijela Musulin/smn.hr
