“Ne postoji ništa što đakon može činiti, a laik ne može”, tvrdi Thomas Reese, SJ.
“Papa Franjo jasno je poručio da se protivi ređenju žena za đakone. Premda se ne slažem s njim, prihvaćam da za njegova pontifikata nećemo vidjeti đakonise. No ako se Franjo, ili netko drugi, protive ređenju žena za đakone, postoji jednostavno rješenje: prestanite uopće rediti đakone te dopustite i ženama i muškarcima da iste službe vrše kao katehete”, piše isusovački svećenik Thomas Reese u kolumni za Religion News Service.
Đakonise su bile prominentna tema Franjina pontifikata u prošlom desetljeću. Kako podsjeća p. Reese, Sveti je Otac 2016. kreirao komisiju kako bi istražila povijest ženskog đakonata. Druga komisija s istim ciljem osnovana je 2020.
“Nažalost, izvještaji ovih komisija nikada nisu objavljeni u javnosti.”
Tema se, nastavlja Reese, ponovno pojavila na prošlogodišnjoj Sinodi o sinodalnosti, uz “snažnu podršku mnogi delegata, osobito žena”. No Papa je odlučio da se o tome neće raspravljati na novom sinodalnom okupljanju već će pitanje istražiti vatikanski Dikasterij za nauk vjere.
“A kada su ga u svibnju, prilikom intervjua za CBS News, pitali o ređenju žena, Papa je izrekao izravno ‘ne’ ženama đakonima. Čini se da vjeruje da žene koje su u ranoj crkvi bile đakonise nisu bile zaređene”, piše isusovački svećenik.
Inače, đakonat je u Katoličkoj Crkvi prvi stupanj svetog reda, nakon kojeg slijede prezbiterat i biskupstvo. No na Drugom vatikanskom koncilu uspostavljen je institut trajnog đakonata kojeg mogu primiti i oženjeni muškarci iznad 35 godina (uz dozvolu supruge). Kako piše portal Mreže Riječi, trajni đakoni naviještaju evanđelje, izriču homiliju, pripravljaju oltar, donose i raspoređuju euharistijske darove, krštavaju, asistiraju župniku pri sklapanju braka, predvode različite župne pobožnosti i katehezu.
No trajni đakonat, ističe Reese, kao ideja pomoći u Aziji i Africi, tada snažnim misionarskim teritorijima s nedostatnim brojem svećenika, nikada nije zaživio u svojoj izvornoj zamisli.
“U Africi ima samo oko petstotinjak đakona, manje nego u Čikaškoj nadbiskupiji koja ih ima više od 850. Umjesto toga afričke biskupske konferencije preferiraju katehete, muškarce i žene. U Africi ima više od 450 tisuća kateheta koji poučavaju vjeronauk, vode skupine za proučavanje Svetog Pisma i male kršćanske zajednice te pripremaju vjernike za primanje sakramenata i vode službe pričesti kada svećenici nisu dostupni.”
Thomas Reese priznaje da nisu sve službe koje vrši trajni đakon dostupne laicima, ali da do toga može doći promjenama kanonskog zakona i delegiranjem više službi laicima.
“U stvarnosti, ne postoji ništa što đakon može činiti, a laik ne može. Ne tvrdim da mnogi muški đakoni ne rade izvanredan posao za Crkvu, samo kažem da bi to isto mogli raditi bez ređenja.”
“Ako Crkva ne treba žene đakone, onda ne treba niti muške đakone. Američka Crkva učinila bi dobro kada bi slijedila primjer Crkve u Africi te zaboravila na đakone i razvila katehetsku službu.”
Izvor: Bitno.net
