Duboko smo ušli u korizmu. Neki od nas ustrajno prate Krista na Njegovom hodu kroz pustinju, dok se drugi na taj put nisu mogli odlučiti. Iako je polovica puta do uskrsne slave prijeđena, Bog čovjeka i dalje poziva. Taj poziv, obilježen ponajviše molitvom, postom i milostinjom, ipak nas ne ostavlja izmorene i opterećene, gladne i žedne. On, naprotiv, donosi bogatstvo i obilje u odnosu prema sebi, prema Bogu i prema našim bližnjima.[1] Stoga je „korizma milosno vrijeme u kojem pustinja ponovno može postati mjesto naše prve ljubavi.“[2]
U suvremenom svijetu koji je obilježen trenutnim zadovoljenjem vlastitih želja, post čovjeku vraća njegovo prvotno dostojanstvo. Gledajući prošlost, slobodni smo kao nikada dosad. No, tek kada se na tren odvojimo od onoga što nas „hrani“, možemo otkriti koliko je toga u nama zarobljeno. Postavljanjem granica svojim željama, strastima i navezanostima, čovjek preuzima vlast nad sobom ponovno otkrivajući svoju jedinstvenost. Post nije samo puko odricanje od hrane. To je sredstvo kojim kršćanin ponovno uspostavlja prijateljstvo s Bogom. Tako Njemu dopušta da dođe i utaži onu dublju glad i žeđ koju osjeća u srcu.[3]
Obnavljajući taj odnos stvara se i prilika ponovne izgradnje zajedništva koje je danas narušeno bukom ekrana, konzumerizmom i sebičnošću. Sveti Ivan Zlatousti opominje: „Ne posti samo ustima, nego i očima, i sluhom, i rukama, i nogama, i cijelim tijelom.“ U današnjem digitalnom dobu za mlade i obitelji post dobiva novu dimenziju. Nju je često isticao papa Franjo pojmom digitalnog posta kroz odricanje od onoga što oduzima stvarnu prisutnost. Ostavljajući buku interneta i svjetlost ekrana po strani postajemo sposobni usmjeriti pažnju na bližnjega i otvoriti oči za njegove potrebe.
Posljednje na što nas korizma poziva su djela milosrđa, posebno prema siromašnima i onima u potrebi. U obitelji, kroz post i milostinju, djeca od malih nogu mogu naučiti kako jednostavnost i umjerenost ne znače živjeti manje, već živjeti u punini.[4] Sveto pismo uči da je veća radost u darivanju no primanju (usp. Dj 20,35). Stoga ljubav i solidarnost prema potrebitima postaju ono što daje vrijednost milostinji. A ta vrijednost nam se vraća kao blagoslov u obliku mira, nutarnjeg zadovoljstva i radosti.[5]
Sveti je Bazilije jednom rekao kako je post kormilo ljudskog života i upravlja cijelim brodom našeg tijela. Kormilo kojim spoznajemo da smo Božji dar, stvoreni za život u slobodi i punini. Post je stoga prilika da u korizmi spoznamo svoju jedinstvenost i stvarno siromaštvo koje imamo pred Bogom. Jer tek tada naše istinsko siromaštvo može postati pravo bogatstvo bližnjima i svijetu (usp. 2 Kor 8,9).
Nikolina Kalafadžić
[1] Hrvatska biskupska konferencija (2016). Katekizam Katoličke Crkve, br. 1434. Glas Koncila: Zagreb
[2] Papa Franjo (2024). Poruka pape Franje za korizmu 2024. godine.
[3] Papa Benedikt XVI. (2009). Poruka pape Benedikta XVI. za korizmu 2009. godine.
[4] Enciklika Laudato Si (2015).
[5] Papa Benedikt XVI. (2008). Poruka pape Benedikta XVI. za korizmu 2008. godine.
