Svatko hoće biti. Živjeti. Ne mrijeti. Pa ipak umiremo. Svaki čas. U svemu. Sv. Pismo kaže da čovjek ne može ostati na životu ako vidi Boga. Dok smo u ovom tijelu, s ovim očima i ovim mozgom, ne možemo vidjeti Boga. Ipak, možemo ga vidjeti u njegovim stvorenjima. Najjače ga vidimo u stvorenju koje je stvoreno na njegovu sliku. Ako je vidjeti Boga potpuna smrt onda je i vidjeti čovjeka neka smrt. Francuzi imaju izraz mala smrt. Koga zanima za što je koriste neka pogleda u rječnik. Svakako, malih smrti pun nam je život.
Kažu za Sv. Šarbela da je stalno čuvao oči da ne gleda ljude. Na ikonama ga vidimo sa duboko spuštenim pogledom, s gotovo zatvorenim očima. Čuvao se smrti. Što je stvorenje ljepše, pogled na njega je smrtonosniji. Stari su Rimljani govorili muškarcima da izbjegavaju pogled na Veneru da ne umru.
Sigurno, ne možemo hodati zatvorenih očiju. Pogled je uvijek živ, a time je i smrt živa. Stalo nas dohvaća. Budući da su nam oči često na zaslonima koji su puni slika Božjih, uglavnom i ljepših nego što su u stvarnosti, svi smo sve mrtviji. Kako manje umirati?
Izvrnimo onu često navođenu rečenicu u Sv. pismu: Gledat ćete gledati, a nećete vidjeti. Slušat ćete slušati, a nećete čudi. Jer usalilo se srce naroda moga. Eto zbog tvrdoće srca postoji mogućnost da čovjek gleda, a ne vidi, sluša, a ne čuje. Očito, takva mogućnost postoji i kod čistog srca. Blago čistima srce, oni će Boga gledati. Čisto srce može gledati, a ne umirati. Vidi kao da ne vidi. Čisto srce, stvori mi, Bože i duh postojan obnovi u meni! Tako je pjevao i molio kralj David nakon što ga je ubio pogled na divno Božje stvorenje koje se ukazalo nasuprot njegova prozora. Toliko ga je usmrtilo da je i on sam postao ubojica.
In principiis obsta!, govorili su stari Rimljani. U početku sasjeći! Nije to mala borba. Velika je borba izbjegavati male smrti. U toj nas borbi potpomaže naše jaka želja da živimo. Da budemo. Da ne umremo. Da ne umiremo. Pomaže nam i sami Bog. On nas je stvorio da gledamo Njega i živimo vječno u blaženom gledanju. Gledanju bez trunka smrti. On nam stvara čisto srce. Novo srce. Živo srce. Srce koje ne umire.
Kažu da je u povijesti Crkve Bog preko Sv. Šarbela napravio najviše čuda. Tako stoji u spisima vatikanske kongregacije za proglašenje svetih. On je bio redovnik pa je i fizički mogao držati spušten pogled. Mi koji smo svjetovnjaci možemo samo nadnaravno, posve duhovno, imati suzdržan pogled. Gledati, a ne vidjeti. Gledati čistim srcem. Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! Hoću živjeti. Hoću biti. Ne želim niti malo umrijeti. Ne želim ubijati. U Katekizmu katoličke Crkve se kaže da su sve čovjekove želje sažete u jednu: Vidjeti Boga! O, blaženo gledanje!
Bazilije M.
Photo by Matt Howard on Unsplash
