Jedan židovski midraš pripovijeda kako je zavidnik prevario Adama i Evu. Našao je da u rječniku tih dvoje ljudi ne postoji riječ ja. Bog ju je pridržao samo za sebe: Ja jesam. Evu je zavidnik naučio toj riječi. Do tada su samo koristili zamjenice ti i mi. I sve je bilo dobro. Kada su počeli koristiti riječ ja, sve je krenulo po zlu.
U Bogu je postojalo ja, ali je po snazi bilo nakon mi i ti. Bog je Trojstvo. Svaka se osoba Trojstva odriče svojega ja u korist ti i mi. I žive u jedinstvu. Ja se ispražnjuje u korist drugoga. Tako se osobe Trojstva prožimaju.
„Oče, sve moje je tvoje i sve tvoje je moje! Stvorimo čovjeka na svoju sliku!“ Čovjek je slika Trojstva. On je sav u mi i ti. Kada je naučio ja, nije mogao podnijeti taj pritisak. Ja je lako isplivalo na prvo mjesto. Ja pa ti. Još jače: ja pa ja.
Zamislimo samo koliko je bilo jako Kainovo ja. Ja i samo ja. Drugi mora nestati. Mi ne postoji. A koliko je tek bilo jako ja jednoga faraona! A diktatora naših vremena! Bože, oslobodi!
Sve nam to može izgledati kao neko intelektualno prenemaganje, ali praksa pokazuje koliko je pogubno naše ja. Koliko nam je teško ti. A još teže mi. Sve je u neredu. Kako se do sada sve nije raspalo!
Krist je umro i uskrsnuo da ne živimo više za sebe.
„Tko se ne odrekne samoga sebe, ne može biti moj učenik. Tko izgubi svoj život, taj će ga zadobiti.“
Očito, radi se o gubljenju svojega ja. Ne o gubljenju u smislu poništenja naše osobe, nego u uzvišenom, preobražujućem i spasonosnom smislu.
Svi oni koji su proživjeli mladenaštvo dobro znaju koliko se lako odričemo svojega ja u korist nekog nestvarnog mi ili ti. Sve činimo da se uklopimo u ekipu, klapu, društvo. I tako bolesno gubimo svoje ja. Svoje lice. Svoju osobnost. Svoju volju. Misao. Sebe u cjelini.
Hoćemo se dobiti, pa se izgubimo.
„Što koristi čovjeku da cijeli svijet stekne, a svoj život izgubi!“
Dobitak nitko nema u džepu. Muke s našim ja ne prestaju. U gorućem nam se grmu ukazuje Bog i kaže nam: Ja jesam!
Krist nam kaže: „Ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.“
Vjera nije napor. Vjera je jednostavni pristanak uz istinu. Uz Onoga koji jest i ono što jest.
Uvijek se prije ispovijesti vjere traži odreknuće od Sotone, zavodnika i zavidnika. Ne možemo se odreći samih sebe, svojega ja, ako se prethodno ne odreknemo kneza ovoga mračnog svijeta.
„Odričem se tebe, Sotono, i svih tvojih zavođenja!“
Danas na zaslonima možemo staviti brojače koraka i svega drugoga. Možda možemo staviti i brojač koji će nam izbrojiti koliko puta na dan izreknemo riječ ja.
Bazilije M.
Photo by Chang Duong on Unsplash
