Krist je Kralj, a Marija Kraljica neba i zemlje.
U nizu velikih i vjernicima dragih ljetnih marijanskih blagdana, danas slavimo Blaženu Djevicu Mariju Kraljicu. Blagdan je uveo papa Pio XII. godine 1954. kao krunu proslave Marijanske godine i kao posljedicu nastojanja i prijedloga brojnih marioloških kongresa. Po svome uznesenju Marija je postala i Kraljica neba i zemlje, a nauk o Njezinu dostojanstvu Kraljice izložio je Pio XII. u svojoj enciklici ”Ad caeli Reginam”.
Blagdan je najprije slavljen 31. svibnja, a nakon Drugog vatikanskoga sabora premješten je tjedan dana nakon Velike Gospe, zbog toga što u sebi krije ista otajstva kao i slavljenje Marijina uznesenja na nebo, kako to stoji u saborskom dokumentu ”Lumen gentium”: ”Bezgrešna Djevica (…) ispunivši tijek zemaljskoga života, dušom i tijelom bila je uznesena u nebesku slavu i od Gospodina bila uzvišena kao kraljica svih stvari, da bude potpunije u skladu sa svojim Sinom, Gospodarom gospodara i pobjednikom nad grijehom i smrću.”
Naslov ”Kraljica” ide među one Marijine oznake što joj dade vjerničko razmišljanje, a još više pučka pobožnost. Marija se u pobožnosti ne naziva samo Kraljica, već i Gospodarica, Vojvotkinja, pa čak i Carica, u našem starom jeziku Cesarica. Je li pridavanje Mariji takvih naslova teološki opravdano? Jest, jer Ona se kao Majka i službenica Gospodinova dostojnom pokazala takove časti. Njezino kraljevsko dostojanstvo proizlazi iz Njezina bogomajčinskoga dostojanstva. No, ako liturgija kaže ”da Bogu služiti znači kraljevati”, onda je Marija kao najodličnija Gospodinova službenica i iz toga razloga prava Kraljica.
Zanimljivo je kako je kršćanska pobožnost Marijin naslov Kraljice često vezala uz pojam milosrđa, kako to svjedoči ona lijepa, u srednjem vijeku nastala molitva Zdravo, Kraljice, Majko milosrđa! Ona označuje vjeru u Marijinu dobrotu i spremnost da nas grješnike pred Gospodinom zagovara, da nam od Njega prosi oproštenje i milost. Marija se kao Kraljica sagiba nad našu ljudsku bijedu i pritječe nam u pomoć.
Izvor: LaudatoTV
