Oni koji su se školovali za vrijeme dok su crveni vladali često su mogli čuti kako nastavnici iz ovoga ili onoga predmeta ponavljaju rečenicu: Čovjek je mjera svih stvari! Uzeli su je od starogrčkog govornika i filozofa Protagore. On im je bio drag, jer je stavio veliku sumnju u postojanje bogova: Što se tiče bogova ja nemam načina da saznam da li oni postoje ili ne postoje ili kakvi su, radi nepoznatosti subjekta, i kratkoće ljudskog života. Protagora je drag i današnjim relativistima i agnosticima.
Rečenicom: Čovjek je mjera svih stvari!, htjelo se dokinuti svaki zakon koji bi dolazio od nekog višeg bića. Konkretno, crvenima je crvena krpa bila Crkva katolička i njezino moralno učenje zasnovano na Deset zapovjedi. U novije je vrijeme Nietzsche čekićem razbijao ploče Zakona. Smatrao je da nas Zakon u svemu ograničava i ne da da nam se život razvija i širi. Vitalizam.
Budući da nema laži u kojoj nema makar malo istine (Sv. Toma Akvinski), usporedimo gore rečeno s onim što govori Sv. Pavao. Poznata je njegova rečenica da je grijeh Zakonom izazvan. I ona: Đavao je iskoristio prigodu zabrane i ubio nas! Tu je rečenicu upotrijebio kada je tumačio prekršaj naših praroditelja. Bog im je zabranio jesti s jednog stabla, stabla spoznaje dobra i zla, a to je zmija iskoristila da ih uvjeri da Bog nije dobar i da oni moraju biti bogovi koji sve odlučuju sami. Vi ste mjera svih stvari. Prekršite zbranu i bit ćete slobodni. Život će vam biti ispunjen i božanski. Ta se Pavlova mišljenja vrte oko činjenice da je Krist postao zakon. Krist je Zakon. Ljubav je zakon (Film)! A Krist je Bog i čovjek. On je i kao Bog i kao čovjek mjera svih stvari. On nije kamena ploča. On nije zabrana. On je osoba. On je ispunio zakon. On nam servira ispunjeni Zakon. Daje nam svoga Svetoga Duha. Slovo ubija, Duh oživljuje! Moral nije zakon nego živo biće.
Nikakav nas moralizam ne može dokrajčiti. Moralizam ubija. I automoralizam. Upravo kad sebi stavim neki zakon, kad se odlučim da ću se popraviti u ovome ili onome, eto me to činim, i još gore stvari. Đavao iskorištava prigodu moga zakona i gura me u prekršaj. Smrt. Pa što ću onda? Hoću li pustiti da voda ide niz livadu? Hoću li činiti zlo i dati Bogu prigodu da mi oprašta i oprašta i spasi me po goloj vjeri i milosrđu? Pavao je govorio da mu takvo što pripisuju. Postoji li mogućnost da budem dobar, a tako bih to želio? Grijeh me ubija. Zlo mi zlo čini! Mislim da postoji. Priljubljujući se uz Boga i čovjeka, Isusa Krista! Zazivajući njegovo Ime! Ako ne mogu odlučiti, a i ne smijem jer će me đavao sigurno prevariti, da ću biti bolji, mogu njega moliti da me promjeni, podobri i odobri. Doista, Gospodine, bez tebe ne mogu ništa! Htio sam se toliko puta popraviti i sve je išlo nizbrdo. Izvuci me iz ropstva grijeha i đavla! Zakonom me svojim obdari!
Bazilije M
Tiskano izdanje: Katolički tjednik
.
Photo by Christina Victoria Craft on Unsplash
