Crkva se nalazi u liturgijskom vremenu korizme, u vremenu u kojem se posebno naglašava važnost pokore, djela milosrđa i molitve. Korizma započinje Pepelnicom ili Čistom srijedom. Pet korizmenih nedjelja koje slijede nakon Pepelnice (Čista, Pačista, Bezimena, Sredoposna i Gluha) svojom liturgijom vjernike sve dublje uvode u otajstvo Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Nakon navedenih pet korizmenih nedjelja slijedi Veliki tjedan koji započinje Nedjeljom Muke Gospodnje ili Cvjetnicom. Smisao Cvjetnice je dvostruk: obilježava se spomen na Kristov svečani ulazak u Jeruzalem, a u drugom dijelu misnog slavlja, pjevanjem ili čitanjem Muke Gospodnje umjesto evanđelja, vjernike se uvodi u otajstvo Kristove patnje i smrti. Korizma traje do Mise večere Gospodnje na Veliki četvrtak te tada započinje Vazmeno trodnevlje – najvažnije vrijeme crkvene godine. Ono završava Večernjom Nedjelje uskrsnuća. Dodajmo i kako na jutro Velikoga četvrtak biskup sa svojim svećenicima slavi misu posvete ulja koja je još uvijek dio korizme (na toj se misi posvećuje i blagoslivlja ulje za sakramente krštenja, potvrde, svetog reda i bolesničkog pomazanja).
Prvoga dana korizme, na Čistu srijedu, učenici me redovito pitaju: “Čega ste se odrekli u korizmi?”. I najčešće isto pitanje ljudi postavljaju jedni drugima. Mnogi na navedeno pitanje odgovaraju: “Nije se važno ničega odreći, važno je biti bolji čovjek”. Istina je da je u korizmi važno biti bolji čovjek, međutim zaboravljamo da smo primanjem sakramenta potvrde obećali biti svakodnevni Kristovi svjedoci (bolji ljudi) živeći ono što su za nas obećali roditelji na krštenju. Dakle, iako je potreba obraćenja u korizmi posebno naglašena, kršćani su na istom dužni raditi svakodnevno. Čini mi se da izjava o tome kako je u korizmi važno biti bolji čovjek više govori o mentalitetu suvremenog čovjeka koji se teško odriče. Današnji čovjek se teško odriče hrane, užitaka i materijalnih stvari. Primjerice kada se petkom i ne mrsimo najčešće jedemo ribu koja je ukusnija od mesa. U tom kontekstu važno je spomenuti da su post i nemrs obvezni na Čistu srijedu i Veliki petak, a nemrs svakoga korizmenoga petka. Navedene obveze nisu pravno održavanje propisa, nego svjedočanstvo da je izvor našega života u Kristu, a ne u hrani i piću.
Osim na ugađanje vlastitom tijelu, ovaj svijet nas potiče i na posjedovanje – do te mjere da je vrijednost čovjeka postala “imati”, a ne “biti”. Suprotno “mudrosti” svijeta – “mudrosti” posjedovanja – vrijeme korizme nas poziva na oslobođenje od materijalnih stvari i navezanosti na iste, ali ne jer bi se Isus ljutio što posjedujemo najnoviji mobitel ili automobil, nego zbog toga da nam isto ne bi postalo teret kada stanemo pred Njega. Ustvari, vrijeme korizme nas poziva da se odreknemo svoga užitka – kakav god on bio. Nekome je svakodnevni užitak, bez kojeg je kako ljudi kažu “život nezamisliv”, jutarnja kava. Drugom je cigareta, trećem čaša vina na dan, a četvrtom kupovina odjeće. Nije važno o kakvom je užitku riječ, važno je da ljudi smatraju kako život bez istoga ne bi bio isti. Korizma nas poziva na potpuno prekidanje ovozemaljskih navezanosti i na usmjeravanje pogleda prema Nebu. I zbog toga smatram da je u korizmi jako važno odricanje od “najvećeg gušta” jer često nas naš najveći gušt veže za ovozemaljsko te postaje prepreka potpunom predanju Onomu bez kojega je život stvarno nezamisliv.
Slavko Blažić, mag. catech.
