Projekt cjelodnevne nastave je tu. Što nam donosi? Zbog čega uopće cjelodnevna nastava? Zbog čega taj projekt izaziva podijeljena mišljenja? Razumno je da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja pokrenulo korjenite promjene u sustavu obrazovanja. U lipnju 2022. pušten je u javno savjetovanje dokument Strateški okvir za cjelodnevnu nastavu koji je bio priprema za provedbu cjelodnevne nastave. Taj dokument je ušao u strategiju razvoja Hrvatske nazvanu Hrvatska 2030. Premda je Ministarstvo planirano provodilo strategiju zašto većina onih koji su zaposleni u osnovnoškolskom obrazovanju istu ne prihvaća.
Siguran sam da su svi svjesni da je reforma nužna. Tu uopće nema dvojbe. Zašto se skoro niti jedna škola iz većeg grada u Hrvatskoj nije prijavila na Poziv koji je raspisan od strane Ministarstva. Razlog leži u činjenici da je opći dojam svih da se u projekt ušlo bez čvrstog plana i programa. Činjenica je da su mnoga pitanja o cjelodnevnoj nastavi ostala otvorena i nedorečena. Provoditi reformu samo da bi se „popeli“ na EU ljestvici obrazovanja nema nikakvog smisla. Osobno to smatram poražavajućim.
U medijima se često zna čuti kako smo na začelju Europske unije po vremenu kojeg naši đaci provode u školi. Trajao sat 45 minuta ili 60 minuta ništa se drastično ne bi promijenilo. Međutim, kada bi se promijenili načini podučavanja i uvjeti rada nastavnog osoblja siguran sam da bi i znanje naših učenika bilo veće. Koncept sadašnjeg načina obrazovanja je jednostavno zastario. On ne prati znak vremena niti tehnološki napredak. Nije isto o nečem pričati ili to nešto pokazati. Vještine se stječu. Siguran sam da posvećenost poslu prosvjednih djelatnika u Hrvatskoj u ničem ne zaostaje za onima u EU. Usudio bi se čak reći da naši djelatnici ulažu puno više napora i domišljatosti u realizaciji svojih planova i programa od europskih kolega. O naknadi za rad neću ni pričati. U projektu cjelodnevne nastave dolaze i novi predmeti. Osobno s odobravanjem prihvaćam to. Predmet koji je „konkurencija“ vjeronauku, a naziva se Svijet i ja, po meni je promašena ideja. Više od 90% osnovnoškolaca ide na vjeronauk. Zašto svi ne bi imali predmet Svijet i ja? Ako je taj predmet zamišljen kao predmet upoznavanja svih filozofsko religioznih pravaca, etičkih norma, te religija onda ne vidim razlog da ga ne pohađaju svi kao obavezni predmet. Uvoditi novi predmet da bi se zbrinuli učenici koji ne idu na vjeronauk je promašeno. Gledajući naše društvo, bilo parcijalno ili općenito, vidljivo je da u njemu dominira zabrinjavajući nedostatak empatije. Dominira sebeljublje. Za to možemo kriviti medije koji pišu samo o lošim događajima u društvu, a o dobrim djelima i dobrim ljudima rijetko ili nikada. Bez solidarnosti, empatije i raznog altruizma mnogi u našem društvu ne bi imali život dostojan čovjeka. Potrebno je probleme definirati i posebno niže uzraste učenika ciljano usmjeravati. Ako projekt cjelodnevne nastave ima za cilj stvarno mijenjati paradigmu hrvatskog obrazovanja onda mora obuhvatiti sve aspekte koji utječu na izgradnju društva kojeg želimo imati u budućnosti.
Joško Čudina, mag. theol.
