Veliku nam poteškoće predstavljaju naše predodžbe. One nas sputavaju, zavode i otupljuju. Talože se u nama od prvog dana kada smo ugledali ovaj svijet. Svakim su danom sve kruće i kobnije. One su izvor mnogih nesporazuma koji nastaju među nama, a još i više u našem odnosu prema Vječnom.
Koliki imaju poteškoću uspostaviti odnos s Bogom kao Ocem jer su im doživljaji njihovog zemaljskog oca nakupili bezbroj slika koje razlamaju pogled na nebeskog Oca. Tu su strahovi. Srdžbe. Kompleksi. Svakako, milijun poteškoća. I sa Sinom ne stojimo bolje. On je postao čovjekom, ušao u naš ljudsku povijest u kojoj ništa nije jasno i određeno. Ljudi su oko nas stvarno nestvarni. I ja sam u sebi nosim milijun nejasnoća. Krivo se doživljavam. Ne znam što je moja svijest. Što savjest? Što jesam, a što nisam? Moji doživljaji ljudi oko mene opterećeni su bezbojnim klišeima. Sve te razlomljene slike neminovno opterećuju i moj odnos sa Sinom Božjim, Isusom Kristom. Kako stojim s Duhom Svetim? E, o Njemu nemam gotovo nikakvih predodžbi. On je Duh. Duh je sloboda slobode. Duh Sveti razbija sve klišee i sve nedorečene predodžbe. Svi moji nesporazumi s vlastitim ocem, i općenitom s očevima u svijetu, pa i majkama, ne tiču se odnosa s Duhom Svetim. Niti moji odnosi sa sinovima i kćerima, ljudima, braćom i sestrama, a time i sa Sinom Božjim, Bogočovjekom, ne zatvaraj Duha Svetoga u nikakav pretinac. Ni moja ga konfuzna nutrina ne svodi na neku kategoriju. Duh Sveti uvijek djeluje oslobađajuće. On sve ispravlja. Zaokružuje.
Mogao sam kroz život imati bolesne i potpuno iskrivljene odnose s roditeljima, mogao sam upasti u bezbroj konflikata s ljudima i sa samim sobom, ali to ništa ne priječi da Duh Sveti napravi harmoniju. On je lahoran. Gotovo bezriječan, a time i potpuno nepredočiv. Sjetimo se onog njegovog dolaska Iliji na brdu Horebu. Bijesni i zbrčkani Ilija se potpuno smirio i sve mu je odjednom postalo jasno. Kako? Ne znamo. Po lahoru Duha Svetoga. Isto nam nikada neće biti jasno kako to da ljudi koji su imali teške i patološke odnose sa svojim roditeljima, i ljudima oko sebe, pa i sa samim sobom, odjednom imaju veliku ljubav prema nebeskom Ocu i silno ljube Isusa Krista, štoviše, sjedinjuju se s Njim. Tako veličanstveno djelo moramo pripisati Duhu Svetom. On oslobađa. Uzdiže. Olakšava. Posvjetljuje. Raspetljava. Povezuje. Ispravlja. Nadahnjuje. On je ljubav Oca i Sina izlivena u naša srca. Bez njegova djelovanja ostali bismo stalno u korneru ili autu, bili bismo stalno u labirintu naših i tuđih poluslika. On nas, po tankoj niti, izvodi iz labirinta i izvodi na sjajni proplanak s kojeg nam puca divan pogled na Boga Oca, Boga Sina i Njega, Boga Duha Svetoga, pa i sve šire i šire, na sve ljudi, na same sebe, na sva stvorenja oko nas, na nebo i zemlju.
Dođi, Duše Sveti! Dođi, Duše Sveti!
Bazilije M
Tiskano izdanje: Katolički tjednik
.
Photo by Jamie Street on Unsplash
