Kada čujemo govoriti o crkvenom nauku možda nam odmah padne život. Pomišljamo na nešto suhoparno, zamorno, pa možda i dosadno. Svakako, neto teško.
Na drugu nedjelju, u godini A, u prvom čitanju, iz Djela apostolskih, slušamo kako su učenici bili postojani u apostolskom nauku, zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Kasnije se govori o velikoj radosti. Prostodušnosti srca. Zajedništvo nam je svima drago. Lomljenje kruha je bila euharistijska gozba, što nam godi. I zajedničke molitve, pune pjesma, dobro nam padaju. A da ne kažemo – radost. Želimo svi biti stalno radosni.
Pa eto, sve počinje s tim naukom. Ništa bez nauka. Nauk je bitan. Iz njega sve izvire. Oni koji su bili postojani u nauku prihvaćali su apostolski navještaj. Prihvaćali su bitnu istinu – Kristovo uskrsnuće. Krist je uskrsnuo! Uistinu je uskrsnuo!
U toj istoj nedjelji slušamo i događaj s Tomom. Toma se kolebao prihvatiti istinu, povjerovati da je Krist uskrsnuo, i ostao je sastrane. Krist mu je navijestio mir. Mir vama! Ali mira nema bez vjere u istinu uskrsnuća. Toma je dodirnuo rane Krista uskrsnuloga i povjerovao. Krist je dodao: Blaženi oni koji ne vidješe, a vjeruju! Istina traži vjeru. Vjerski nauk.
Iz isitne Kristova uskrsnuća dolazi zajedništvo. Jer vjerujemo, postojano, da je Krist uskrsnuo primamo u sebe plod pobjede nad smrću. Znamo da pisac poslanice Hebrejima piše da nas đavao drži u strahu od smrti i tako nas razdvaja. Strašimo se jedni drugih pa ne možemo prići jedni drugima. Ne možemo biti jedno. Ne možemo se pustiti, ne možemo se opustiti. A to znači da ne možemo u zajedništvu lomiti kruh, uživati euharistijsku žrtvu i gozbu. Ne možemo zajedno moliti i pjevati. Ne možemo ništa. Ne možemo nikako biti mirni. Ne možemo biti radosni. Jednostavni. Prostodušni. Srčani. Živi.
Uzalud nam sve naše dobre želje i plemeniti osjećaji. Uzalud nam naša lijepa mašta. Ako Krist nije uskrsnuo, jedimo i pijmo u svom kutu jer sutra nam je umrijeti. Uzaludna je naša vjera. Jedino vjera u istinu Kristova uskrsnuća donosi divne plodove. Tu vjeru su naučavali prvi apostoli i danas naviještaju apostolski nasljednici. Crkva je apostolska. Njezin je nauk uvijek apostolski. Ono što je prvi apostol, Petar, navijestio na Duhove, dopire do nas. Sada.
Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojeg Boga pred vama potvrdi silnim djelima, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti. Svi smo mi tomu svjedoci. Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit će te dar Duha Svetoga. I oni prigrliše tu riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša. Tako je sve počelo, a tako je i sada! U tom je sve.
Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju! Postojano.
Bazilije M.
