Grozna je Sartreova izjava: Pakao, to je drugi! To znači da sam i ja drugomu pakao. Koji užas. Pakao na pakao i tako milijarde paklova na zemlji. Sve je pakao. Znam da je Sartre pošao od postavke da je čovjek ono što sam od sebe napravi. Njega je nadahnjivao Karl Marx koji je u jednoj bilješci napisao: Biće važi kao samostalno tek kada stoji na vlastitim nogama, a na vlastitim nogama stoji čim svoje postojanje zahvaljuje samome sebi (…). Čovjek koji živi od milosti nekoga drugoga smatra se ovisnim bićem. Moj život nužno mora imati temelj izvan sebe ako nije moje vlastito stvorenje.
U vremenu kada je Sartre bio na vrhuncu slave i širio svoje paklene ideje, Gospa se u Madridu ukazala jednom mladiću kojeg su upravo obuzele Sartrove ideje i bio na rubu samoubojstva, rekla mu: Drugi je Krist! Mladić se zvao Francisco Kiko. Tog je mladića Gospa odvela u madridsko predgrađe gdje ljudi žive kao u paklu i nadahnjivala ga da u tim ljudima koji po ljudski nisu bili ni ljudi – bivše oronule prostitutke, iznakaženi alkoholičari i narkomani, bjegunci iz zatvora i tako redom – vidi Krista. To: Drugi je Krist!, može se dvojako shvatiti – na prvu je da u drugom vidim krista, a na drugu je da razumjemo da nam Krist dolazi preko drugi u život i spašava nas. Po sebi smo zatovrni u same sebe. Svi mi, ipak, kako vlei Sartre, želmo ostvariti sebe. U tom pokušaju smo izgubljeni. Zaboravljamo da smo željeni od Boga, da sličimo na Boga, da Bog ima s nama sjajan plan, plan ljubavi, da je Bog poslao svoga Sina da nam se objavi i da nas ostvari. U tom zaboravu gazimo pustinjom ništavila. Životinje znaju što im je činiti i sve su ostvarene. Mi ne znamo ništa. Tko smo? Zašto smo? Što trebamo biti? Sartre i Marx, i toliki dugi, ne mogu nam ništa pomoći. Oni su zatvoreni u svoj svijet. Mi smo za njih pakao, pa kako da nam išta pomognu. Kažu da je Marc Chagall, veliki židovski slikar, naslikao jedan triptih kojeg je naknadno spalio. Naslov slike glasi Revolucija. Ostali su nacrti tog triptiha pa znamo da je naslikao na lijevoj plohi mnoštvo kaje mašu crvenim zastavama i nosi oružje u ruci. Na desnoj su plohi slike mira i radosti: sunce, ljubav, glazba. To znači da će revolucija donijeti sreću svijetu. U sredini slike vidimo čovjeka koji stoji na ruci. On povezuje ta dva kraja. To je Lenjin. Simbol revolucije. Stoji na ruci jer je sve izvrnuo. Gore postaje dolje. Odustajući od tog triptiha, Chagall je naslikao novi, nakon dugo godina zrenja, na kojem je u sredini Raspeti. Krist. On je most. On objavljuje smisao čovjeka i patnje. On nas izvlači iz pakla samoostvarenja u raj bratskog ostvarenja. Božanskog. Ljubavnog. I Krist je u neprirodnom položaju na križu. S probodenim rukama. Prirodan je i nadprirodan. Čovjek i Bog. Spasitelj. Drugi je Spasitelj. Drugi je spasitelj!
Bazilije M.
Photo by Kent Pilcher on Unsplash
