“Ako jednog dana budeš izudaran do iznemoglosti, a nemaš nikoga tko bi za tebe bacio bijeli ručnik u znak predaje, tvoj je zadatak da hrabro prihvatiš poraz”, piše u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu fra Goran Azinović.
Život je borba. Postoje dva načina te borbe. Prvi je da se čovjek svakodnevno bori jer želi upravljati vlastitim životom, želi sve nadzirati. Živiš kao da sve ovisi jedino o tebi: boriš se za sebe, za svoje zdravlje, za dobrobit svoje obitelji, za bolji posao. Uzeo si život u svoje ruke. Želiš uspjeti na svoj način, onako kako si samo ti to zamislio. Tu je i drugi vid borbe, a ogleda se u želji da sve prepustiš Bogu. Ta je borba katkad i najteža: sve moraš prepustiti Bogu. Da bi to mogao u konačnici i činiti, moraš ponajprije svladati sebe. Pritom moraš shvatiti da ne trebaš o svemu sam donositi važne odluke, ne moraš uvijek svladati druge, već tvoja je najveća zadaća svladati samoga sebe i svoje mane. Tvoja najvažnija zadaća nije da pošto-poto svladaš druge, nego da ih prihvatiš onakve kakvi zaista jesu.
Kad tijekom borbe u ringu boksač oštro izudara svog suparnika, trener nasmrt izudaranog boksača kao znak predaje baca bijeli ručnik. Borba se u tom trenutku prekida. Ali život je ipak puno više od ringa. Ako jednog dana budeš izudaran do iznemoglosti, a nemaš nikoga tko bi za tebe bacio bijeli ručnik u znak predaje, tvoj je zadatak da hrabro prihvatiš poraz. I to je najbitnija borba – borba sa samim sobom. Ako stameno prihvatiš poraz, otkrit ćeš svoju najveću snagu jer nema veće snage od one kad čovjek, koji je rođen da bude pobjednik, prihvati vlastiti poraz, od bolesti, života, suparnika…
Izvor: HKM
