Svibanj je mjesec u kojem obilježavamo Međunarodni dan obitelji pa je to i pravo vrijeme za razmišljanje o obiteljskom životu. Ni jedna obitelj nije ista pa ni iskustva neće biti ista, jer je život u obitelji i buran i zahtjevan i sladak.
U današnje vrijeme mladi ljudi se sve teže odlučuju za obiteljski život ili bolje rečeno odgađaju ga, vjerujući kako su još uvijek mladi i nisu dovoljno zreli za taj korak. No, što je obiteljska zrelost i kad ona počinje? Je li to drugi naziv za nespremnost dijeljenja svog osobnog vremena s nekom drugom osobom koja je o vama ovisna? I danas mog supruga i mene znaju upitati kako smo uspjeli podići petero djece sami bez ičije pomoći sa strane (nismo imali bake ni tete, samo drage ljude za iznimno hitne situacije). Moj odgovor je uvijek isti, najteže mi je bilo s jednim djetetom, dok se nisam odrekla vlastite sebičnosti i prihvatila kako moje vrijeme nije moje, već njihovo i da je sve usmjereno na što kvalitetniji rast naše obitelji. Nakon toga gotovo nisam ni primjećivala kad nam se je broj članova povećavao.
Pa evo nekoliko savjeta za kvalitetniji život u obitelji s djecom (bez obzira na uzrast):
– Ako ste perfekcionist koji voli da je svaka stvar na mjestu i da pod nema niti jednu mrlju, život s djecom će vas ili baciti u očaj ili potaknuti da malo olabavite i promijenite se.
Savjet: Dok su vam god djeca zaista na prvome mjestu, lakše je zanemariti nered.
– U obitelji otac mora biti jednako angažiran, jer zadovoljiti ljubav i potrebe s jednim naručjem i samo dvije ruke u obitelji s djecom, to je doista teško.
Savjet: U svim obiteljima svaki dan jedno dijete će imati dan koji će biti teži od onog koje proživljava drugo ili treće dijete. Rijetko su baš svi opterećeni u isto vrijeme.
– Bez imalo uvrtanja – život s petoro djece nekada zaista može biti toliko kaotičan da pomislite da više ni minute ne možete biti u istoj prostoriji s njima, pa malo udahnete, pronađete dovoljno snage i dovoljno živaca da ostanete. Naravno, ima i onih dana kad vam se čini da biste mogli imati još djece, jer tih dana sve ide kao po loju.
Savjet: Ne zaboravite da uvijek iza kiše dolazi sunce, ali da joj je često i prethodilo.
– Iako se kaže da su mala djeca, mali problem, a velika djeca, sve veći – ako ništa drugo, jednom kada se počnu osamostaljivati u onim malim stvarima, svakodnevica će postati mirnija i lakša. S vremenom će se ritam života ustabiliti i svima će ostajati mnogo više vremena za sebe i za kvalitetnija zajednička obiteljska druženja.
Savjet: uživajte u zajedničkim trenucima i odrastanju svoje djece, jer prebrzo odrastu a propuštene trenutke ne možemo vratiti.
A ako nečega u velikoj obitelji ne nedostaje, to je ljubav, i zato, unatoč teškim danima, nikada zapravo nisam požalila. Istina je kako se u velikoj obitelji češće nešto sruši, netko zaplače ili ga se rasplače, ili se netko naljuti. No, u velikoj obitelji ima i puno više smijeha, anegdota i uspomena jer sve je djeljivo i množivo s brojem članova (u našoj obitelji sa 7, pa računajte).
Živimo u teškom i zahtjevnom vremenu, u svijetu punom napetosti, nasilja i ratova, u svijetu punom nemira. Što mogu ja učiniti, što možemo učiniti mi da se nasilje smanji i da zavlada mir? Na ovo isto pitanje sveta Majka Tereza je odgovorila: „Idite kući i volite svoju obitelj.“
Nikolina Vugdelija
