U razgovoru za vatikanske medije u utorak 11. ožujka, nadbiskup Luksemburga, član Vijeća kardinala te potpredsjednik Europskih biskupskih konferencija kardinal Jean Claude Hollerich progovorio je o aktualnom stanju u Europi.
Kardinale, kako ocjenjujete program „ponovnog naoružavanja Europe“ koji su europski čelnici odobrili posljednjih dana?
Prije svega želim reći da je ova utrka u naoružanju koja je izbila u cijelom svijetu, a ne samo u Europi, iznimno zabrinjavajuća ako ne i zastrašujuća. Prije bilo kakvog političkog razmatranja, potrebno je razmisliti o gubitku moralne napetosti koja, čini se, prožima vladare većeg dijela svijeta. Čini se da je taj ratni tabu koji je utjecao na političke orijentacije nakon tragedije Drugog svjetskog rata otišao svojim tokom. Bez oporavka te moralne napetosti nema relevantnih politika, a svijet riskira da sklizne niz opasnu strminu.
Naravno to je i moralno pitanje, ali ono je zasjenjeno važnim političkim promjenama…
Sigurno. Rekao bih da se glavna od tih promjena sastoji u težnji arhiviranja multilateralizma. Danas se, međutim, čini evidentnom reafirmacija starog koncepta supersile, koja teži favoriziranju vlastitih isključivih ekonomskih i geopolitičkih interesa. Vjerujem da se svijet može vratiti životu u miru samo u okviru multilateralizma. Papa Franjo s pravom puno inzistira na važnosti multilateralizma; dapače, usudio bih se reći da je to kamen temeljac na kojem Sveta Stolica temelji svoju političko-diplomatsku prisutnost.
U međuvremenu se i Europa naoružava s programom vrijednim 800 milijardi eura. No, suočava li se Europa sa strateškim opasnostima?
Sigurno, u nekim zemljama Europske unije, ili u onima kandidatima za ulazak u nju, postoji percepcija prilično bliske opasnosti i značajna zabrinutost. Mislim na baltičke zemlje u susjedstvu Rusije, pa čak i na Moldaviju koja ima otvoreni spor oko Pridnjestrovlja. Najavljeno progresivno američko vojno razdruživanje plaši te zemlje. Smatram da, uvažavajući potrebu za vojnim jačanjem Europske unije, ono nužno mora imati obrambeni karakter. A to mora biti vidljivo i iz tipova naoružanja koji se mogu usvojiti. Mislim, na primjer, na rastuću važnost digitalne sigurnosti. Europa je kao institucija rođena iz pepela tragedije Drugog svjetskog rata, stoga je poziv na mir njezino temeljno obilježje. Doista, rekao bih da je mir društveni razlog zajedništva, Unija je rođena da nikada više ne bude ratova između Europljana i u Europi.
Dakle, je li novi američki smjer izvor ove želje za jačanjem europske obrane?
Multilateralizam je bio odlučujuća i zajednička politička opcija i za Europu. S druge strane Atlantika ovaj horizont kao da je danas izblijedio. Ako Europa, osim sposobnosti samostalne obrane, uspije povratiti i politički subjektivitet – koji je pomalo okaljan – učinit će uslugu ne samo sebi, nego i cijelom svijetu, de facto stvarajući multilateralnu ulogu. Dodao bih da bi Europi također bilo dobro da postane autonomna i u smislu vojne proizvodnje, jer i danas uvelike ovisi o SAD-u. Ovisnost je to koja te čini ranjivim.
Ne mislite li da tako golema vojna investicija uznemirava dok se u Europi čini da socijalna država škripi? Mnogi prigovaraju: zdravstvo, škole, pomoć i socijala posvuda su u krizi, a trošimo 800 milijardi na oružje…
Vjerujem da je i u ovom slučaju najrazumniji prijedlog dao papa Franjo: sav profit koji proizlazi iz unutareuropske proizvodnje oružja uložiti – u obvezujućem obliku – u društvene aktivnosti. Ne trebamo se bogatiti oružjem, već od dobiti trebamo graditi bolnice i škole. To je odmah izvediv prijedlog, koji namjeravam prenijeti veleposlaniku Europske unije pri Svetoj Stolici, s kojim se planiram sastati tijekom sljedećih dana.
Izvor: IKA
