Pod svodom hrama, u tišini sna,
počiva kraljica, skromna.
Kraljica Jelena Anžujska ime joj šapće stijena ta,
u sarkofagu pokopana, al’ ne i zaboravljena sva.
Ne blista kruna nad čelom njenim,
već trag dobrote u djelima njenim.
Narodu bijaše majka i štit,
u vjeri joj srce — najčvršći zid.
Gradila škole, pružala dom,
siromahu kruh, utjehu i dom.
U tišini službe rasla je moć,
u sklopljenim rukama svjetlila noć.
Sad kamen zbori snažnije no prije
da svet je život dok bez krvi bije
Poniznost njena nad vremenom stoji,
u svakom se srcu tiho obnovi.
Jer prava je veličina bez buke i sjaja,
u služenju bližnjima — tu kruna traje do kraja.
Autor: Vittorio Mihaljević Parat, g4p
Mentor: Nada Barać
Ime i adresa škole: Škola za dizajn, grafiku i održivu gradnju Split, Ul. Matice hrvatske 11, 21000 Split
Photo by Nick Hawkins on Unsplash
