Ovi zamišljeni zapisi prikazuju kraljicu Jelenu u trenucima kada kruna nije znak moći, nego odgovornosti. Kroz brigu za narod, sina i vjeru, otkriva se da pravo kraljevstvo nije u granicama, nego u služenju.
I. ZAPIS – KRUNA
Noćas nisam mogla spavati.
Kruna stoji na stolu, a ne na mojoj glavi. Teška je i kad je ne nosim.
Svi govore da kralj vlada zemljom, ali istina je drukčija – zemlja vlada kraljem.
Otkad je moj gospodin otišao Gospodinu, ljudi me gledaju drukčije.
Više ne vide ženu. Vide odluku.
Najviše me gledaju djeca. Ona još ne znaju što je kraljica.
Za njih sam samo netko tko može učiniti da nešto postoji ili ne postoji.
Danas sam prvi put shvatila:
nije strašno pogriješiti kao čovjek,
strašno je pogriješiti kao onaj o kojem ovisi tuđi život.
Zato se svake večeri molim:
Bože, ne daj mi moć.
Daj mi razum.
II. ZAPIS – NAROD
Jutros sam iz dvorišta izašla bez pratnje.
Na tržnici žene šapuću kad prolazim.
Na dvoru mi donose muke.
U selu mi donose brige.
Briga mi postaje velika kao more.
Naredila sam da se naprave zalihe žita.
Jedan mi je plemić rekao da će narod postati lijen ako ga budemo hranili.
Ja mislim suprotno.
Gladna čovjek ne može biti vjeran kralju, ali sit čovjek može biti vjeran i bez mača.
III. ZAPIS – MOJ SIN
Stjepan je danas pitao zašto ga učim slušati starce, a ne ratnike.
Rekla sam mu:
ratnik zna kako pobijediti neprijatelja,
ali starac zna kako izbjeći rat.
On želi biti snažan kralj.
Ja želim da bude dobar kralj.
Razlika je veća nego što razumije.
Kad zaspi, dugo ga gledam.
Jednog će dana narod gledati njega kao što on danas gleda mene.
Tražit će sigurnost u njegovim očima.
Zato ga učim najtežu stvar:
da prizna kad ne zna.
IV. ZAPIS – CRKVA
Danas je kamen bio hladan pod mojom rukom dok se gradila crkva svete Marije.
Pitala sam se zašto gradimo kuće Bogu kad je svijet već Njegov.
Možda zato što ljudi trebaju mjesto na koje odlazi strah.
Vladar ima vojsku, ali narod ima samo nadu.
Ako im uzmeš nadu, uzeo si im mir.
Zato gradim crkve.
Ne da Bog bude bliže nama,
nego da ljudi budu bliži jedni drugima.
V. ZAPIS – NOĆ PRIJE ODLUKE
Večeras sam morala presuditi dvojici ljudi: jedan je ukrao kruh, drugi zemlju.
Zakoni su jasni.
Savjest nije.
Ako kaznim prvoga, kaznit ću glad.
Ako ne kaznim drugoga, kaznit ću pravdu.
Tada sam shvatila:
vladati znači stalno birati kome ćeš slomiti srce – sebi ili drugome.
Izabrala sam sebe.
Ne znam hoće li povijest razumjeti.
Ali možda će razumjeti majka koja večeras ima čime nahraniti dijete.
VI. ZAPIS – MOLITVA
Ako me ikad nazovu velikom kraljicom,
neka to ne bude zbog zemlje koju sam čuvala,
nego zbog ljudi koje nisam zaboravila.
Jer kraljevstvo nije u granicama.
Kraljevstvo je ondje gdje se čovjek ne boji sutra.
A ako sam išta naučila,
kruna ne pripada onome tko vlada,
već onome tko služi.
Škola:
SŠ Ivana Lucića – Trogir
Put Muline 2B, 2122o Trogir
Učenica: Katarina Medić
Razred: 2.b
Mentorica: Anita Vuletin, prof.
Photo by Marek Studzinski on Unsplash
