Poznato je da su svi oci prvotne Crkve bili izvorno filozofi. Sv. Justin je bio filozof. Tragao je za istinom i smislom života. Nakon svih traganja došao je do vjere u Isusa Krista i u kršćanstvu našao pravu filozofiju.
Filozofi su u grčko vrijeme polazili od logike. Tražili su prapočelo. Oslanjali su se sa materiju. Na ono što jest. Što je opipljivo i stvarno. Odmakli su se od grčke religije koja je bila puna fantastičnih priča. Privida.
Također je poznato da je jedna od prvih krivovjerja među kršćanima bila ona doketizma. Doketiste je Hipolit Rimski smatrao fantastima. Oni su smatrali da Sin Božji nije uzeo tijelo od Marije nego je samo prošao kroz nju, niti je stvarno umro na križu nego tek je to bio privid. To se krivovjerje do danas zadržalo u krilu muslimana. Evo što Tertulijan odgovora doketistima koji su govorili: Isus je rođen po Djevici, a ne od djevice. Sišavši, naime, u Djevicu, došao je na ovaj svijet zapravo načinom prolaska, ne rođenja; po noj, ne iz nje. Ona za nj nije bila majka nego put. Tertulijan ih pita: Pitam vas. Ako nije da uzme tijelo od Djevičina krila tamo sišao, zašto je tamo sišao? Doista je mogao jednostavnije postati duhovno tijelo nekim drugim putem… I Pavao kaže. Bog je poslao svoga Sina načinjena od žene… ta riječ načinjen značajnija je čak nego riječ rođen … Služeći se riječju načinjen zapečatio je izreku: Riječ je postala tijelo i potvrdio zbilju tijela načinjena od Djevice (M. Mandac, Djevica Marija u predaji otačkoga doba).
Crkveni su oci bili materijalisti, u izvornom smislu riječi. Meter (mater)je na grčki – majka, kao što je majka i na latinski mater. Odatle dolazi riječ materija. Ono što je stvarno. Izvorno. Opipljivo. Konkretno. Ono što ne podliježe fantaziji niti mašti. Čujmo kako govori Hipolit Rimski: Budući da je Božji Logos bi netjelesan, obukao je svoje tijelo od svete Djevice i sebi u muci križa ispleo haljinu da pomiješavši naše smrtno tijelo sa svojom snagom i smiješavši raspadljivo s neraspadljivim, slabo s jakim, spasi propalog čovjeka. Upoznali smo da je Logos tijelo uzeo od Djevice i starog čovjeka nosio posredstvom novoga oblikovanja, da je u život došao kroz svaku dob te postane zakon svakoj dobi.
Eto, Djevica, Majka, Marija je čvrsto tlo na kojem stoji prava filozofija i vjera. Ona je materija. Po njoj je Bog ušao u materiju i sam postao materija, tijelo. Čvrsta podloga za svaku misao. Za smisao. Logiku.
Kako nam je Majka Marija potrebna u naše vrijeme. Sve je danas puno fantazije. Mašte. Virtualnosti. Privida. Kao da ništa nije stvarno. Kao da se na ništa ne možemo osloniti. Kao da ništa nema čvrstu logiku. Smisao.
O Mater(ijo) Marijo, moli za nas da možemo živjeti s obje noge na zemlji i s čvrstom vjerom u Onoga koga si rodila i dojila i s kojim sada u Nebu, tijelom i dušom, ne prividno nego stvarno, živiš u slavi.
Bazilije M.
Photo by Ted Valder on Unsplash
