Tin Ujević
Molitve večernjih zvonika
Kroz plavi suton mramorni zvonici
visoke i bijele misli snivaju;
kroz plav se uzduh sutonski zvonici
uzdasima zvonkijem dozivaju.
U molitvama, s križem zvonici
zemlju u plavi suton blagoslivaju:
o svete vaše popijevke, zvonici,
tê se u duši rajskim ritmom slivaju!
Utišati će srca disharmoniju,
jer dobre i drevne dozvaše melodije;
utopit će nam bole i harmoniju,
u vrtlog pjesme, pobožnost psalmodije,
jer srsi glazbe struje svetim strujama
i blagoslovnim blaže alelujama.
GRAĐA ZA VJEROUČITELJE
O pojmovima
ZVONO
Riječ zvono (stsl. zvonъ) izvorno znači zvuk, a gdjekad se zvono smatralo i glazbalom. Zvuk zvona kršćanima je poziv na molitvu i misu. U različitim uljudbenim krugovima ima različita značenja, gdjekad simbolična, gdjekad okultna. Općenito, nerijetko je služilo kao sustav priopćavanja (komunikacije) jer zvonjavom zvona moglo su se oglašavati dobre (pobjeda, slavljenje) ili loše vijesti (požar, smrt).
U nekim govorima južne Hrvatskoj zvonik se nazivao talijanizmom kampanel, kampanil i sl. prema talijanskoj riječi za zvonik: campana, koja se pak izvodi od imena pokrajina Campania gdje su u Noli, prema predaji, izgrađena prva zvona. Smatra se da je Grgur Tourski (538. – 546.) prvi koji je monahe na molitvu sazivao zvonom. Od 7. stoljeća, počevši od Italije, širi se uporaba zvona za sazivanje na liturgijske čine, a kasnije i gradnja zvonika da bi se zvonjava čula dalje. Zvona su visoka i uska, kasnije se povećavaju u širinu. U kasnijim se stoljećima zvonima pridijevaju imena prema svetcima zaštitnicima, pišu se natpisi, obilježavaju datumi i slično.
Za poziv monaha na molitvu na kršćanskom se Istoku rabio semantron ili klepalo, to jest drvena ili brončana poluga o koju se ritmički udaralo batom.
O hrvatskom jeziku
FRAZEMI I NJIHOVO ZNAČENJE
udariti na sva zvona – razglasiti kakvu vijest, hvalu ili pokudu
dati, iznijeti na velika zvona – objaviti svima i svakomu
odzvoniti komu – prestanak čega bitna, važna; konačan kraj
objesiti zvonce – dati komu nadimak
odrasti, odrastati pod staklenim zvonom – odrasti posve zaštićeno od svake neugode
živjeti pod staklenim zvonom – otuđiti se od osoba i svijeta oko sebe
zvona svima zvone – svi su ljudi – ljudi, i žive i umiru
POSLOVICE
Zvoni kuca: ko-za-čim, ko-za-čim!
Zvona zvone jer su potezana.
Zvono svakoga zove, a ono samo ne grede.
Uz razgovor s učenicima
- Poticaj za iskazivanje osjećaja i stavova
Pročitajte Ujevićev sonet naglas: prvi put uobičajeno, drugi put izražajno, prema svojemu doživljaju.
Jeste li oćutjeli ritmičnost i blagozvučje pjesme? Što je u temelju toga ritma: apatija, blagost, mir, nemir, polet, prpošnost, slavljenje, tjeskoba, utjeha, vedrina, veselje, zanos, živost?
Sklopite vjeđe te, minutu ili više, u mislima predočite zvonik i zvuk zvona u svojemu djetinjstvu, prisjećajte se s koje je strane dolazio zvuk, kako je zvonjava djelovala na vas, jeste li imali kakvu (obiteljsku) obvezu ili naviku prije ili poslije zvonjenja, jeste li ikada bili u vrhu zvonika… Osvijestite svoje osjećaje pa to glasno izgovorite ili zapišite.
Tko moli, kada moli, što moli, kako moli … zašto moli?
Traži li što molitvom? Dobiva li što?
Što pjesnik ističe ili poručuje ili, pak, sažima naslovom pjesme?
O pjesniku
Tin Ujević
